'''Borisav Jović''' ([[Nikšić (općina Batočina)|Nikšić]] kod [[Kragujevac|Kragujevca]], [[19. listopada]] [[1928.]].), srpski i jugoslavenski političar.
Studirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u [[Beograd]]u, diplomirao [[1952.]]., a doktorirao [[1965.]]. godine. Tijekom karijere obnašao je razne visoke državne funkcije, uglavnom na području društveno-ekonomskog razvoja. Bio je veleposlanik [[SFRJ]] u [[Italija|Italiji]] između [[1975.]] i [[1979.]]. Godine [[1983.]]. izabran je za potpredsjednika Skupštine [[SR Srbija|Srbije]].
[[28. ožujka]] [[1989.]]. izabran je za srbijanskog člana [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništva SFRJ]]. Bio je potpredsjednik Predsjedništva SFRJ od [[15. svibnja]] [[1989.]]. do 15. svibnja [[1990.]]., a zatim predsjednik Predsjedništva SFRJ od [[15. svibnja]] [[1990.]]. do [[15. svibnja]] [[1991.]]. Bio je predsjednik [[Socijalistička partija Srbije|Socijalističke partije Srbije]] od [[24. svibnja]] 1991. do [[24. listopada]] [[1992.]]., što je prethodno bio [[Slobodan Milošević]] koji je taj položaj formalno napustio (ali je neslužbeno u njoj zadržao presudni utjecaj), jer po Ustavu nije mogao istovremeno biti predsjednik stranke i predsjednik Srbije. Kada se Milošević službeno vratio na čelo stranke, Jović je postao potpredsjednik SPS-a i ostao na toj funkciji do kraja studenog [[1995.]].
Napisao je sedam knjiga, među kojima su i ''Posljednji dani SFRJ'' (1995.) i ''Knjiga o Miloševiću'' (2001.).
