Razlika između inačica stranice »El Shatt«

Nema promjene veličine ,  prije 6 mjeseci
m
dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1944. → 1944. (3)
m (→‎Centralni odbor zbjega: ident. predsj. odbora na slici)
Oznaka: uređivač wikiteksta (2017.)
m (dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1944. → 1944. (3))
[[Datoteka:Dan Hadani collection (990048203140205171).jpg|mini|Majka Dalmatinka (Ante Kostović) i groblje u El Shattu, 1969.]]
[[Datoteka:El Shatt refugee camp for Yugoslavs 1944-09 - Library of Congress-FSA.8d37800-8d37894v.jpg|mini|El Shatt u rujnu 1944.]]
'''El Shatt''' je kompleks izbjegličkih logora u pustinji na poluotoku [[Sinaj|Sinaju]] u [[Egipat|Egiptu]],<ref>{{Citiranje weba|url=http://povijest.net/2018/?p=3041|title=Izbjeglički logor El Shatt – Dalmatinski grad na Sinaju (1/7)|archiveurl=https://web.archive.org/web/20201001215731/http://povijest.net/2018/?p=3041|archivedate=2020-10-01|last=Karabatić|first=Marin|work=Hrvatski povijesni portal|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref><ref>{{Citiranje časopisa|last=Bieber|first=Florian|title=Building Yugoslavia in the Sand? Dalmatian Refugees in Egypt, 1944–1946|url=https://www.cambridge.org/core/journals/slavic-review/article/building-yugoslavia-in-the-sand-dalmatian-refugees-in-egypt-19441946/4088E6E6287587AC3477CB624B0E5DB2|year=2020|journal=Slavic Review|volume=79|issue=2|pages=298–322|id=10.1017/slr.2020.85|language=en|accessdate=2021-03-05}}</ref> u kojem je od veljače [[1944.]]. do ožujka [[1946.]]. boravilo evakuirano stanovništvo [[Dalmacija|dalmatinskih]] otoka, primorja i [[Zagora|Zagore]].<ref name=":0" />
 
== Zemljopisni položaj ==
 
== Povijesni tijek događaja ==
Bježeći pred njemačkom ofenzivom krajem [[1943.]]. i početkom 1944. godine, kada je zauzeta čitava [[Dalmacija]], veliki broj civila u strahu se od odmazde sklonio na otok [[Vis]]. Kako su na Visu već bili smješteni Glavni štab [[Partizani|partizanske vojske]] i saveznička britanska vojska, nije bilo mogućnosti prihvata i prehrane tolikoga broja ljudi. Stoga je odlučeno da se neboračko stanovništvo otoka i izbjeglice evakuiraju u Južnu Italiju, prvo u [[Bari]], a zatim u [[Taranto]].<ref name=":0">{{Citiranje časopisa|author=Neven Bogdanić|title=El Shatt naš nezaboravljeni|url=https://hrcak.srce.hr/52270|date=1995-03-21|journal=Crkva u svijetu : Crkva u svijetu|volume=30|issue=1|pages=53–59|language=hr|accessdate=2021-02-23}}</ref> U zbjegu je bilo gotovo 40.000 ljudi, najviše Makarana (oko 5800), zatim Korčulana (4500), Bračana i Šoltana (4300), Vodičana (4000), Višana (3800), Hvarana (3000), Trogirana (2000), Šibenčana (2000) kao i tisuće iz drugih mjesta u Dalmaciji.<ref name=":0" /> Hrvata je u zbjegu bilo oko 80%, a 7% bili su Srbi, uz nešto Slovenaca, Židova i drugih.<ref name=":0" /> Budući da je Italija još uvijek bila poprište teških borbi savezničkih snaga i Nijemaca, odlučeno je da se izbjeglo stanovništvo prebaci u sigurniji Egipat, tada pod upravom Britanaca.<ref name="HRTfilm" />
 
Egipat, po nekima, nije bio slučajno određen. Ondje je bio formalni vladar Jugoslavije kralj Petar II. Karađorđević, dio ministarstava njegove vlade u izbjeglištvu, dijelovi kraljevske vojske. Među tom vojskom bio je bataljun Hrvata i Slovenaca koji je služio u talijanskoj vojsci, pa je dospio u britansko zarobljeništvo. Ti su se Hrvati i Slovenci pobunili malo prije nego što su došle izbjeglice, i nosili su zvijezdu petokraku na svojoj kapi.<ref name="Perinović" /> Oni su bili prvi koji su pridošlicama priskočili u pomoć i usred gole pustinje im namjestili prve šatore.<ref name="HRTfilm" />
92.223

uređivanja