Ivan III., moskovski veliki knez: razlika između inačica

'''Ivan III., Veliki''' ( [[22. siječnja]] [[1440.]] . - [[27. listopada]] [[1505.]] . ) je bio veliki knez Moskve od [[1462.]] . godine.

'''Ivan III.''', je bio sin [[Vasilije II., veliki knez Moskve|Vasilija II., Slijepog]] i Marije kćeri kneza od Borovska. Tijekom državnog udara protiv oca [[1446.]] . godine Ivan pada u zarobljeništvo uzurpatora koji ga potom pušta na slobodu nakon što mu je oslijepio oca. Taj događaj '''Ivanu''' ostaje u sjećanju i kasnije će to postati dodatni razlog za likvidaciju nezavisnih ruskih kneževina koje su odigrale svoju ulogu u tim događajima. Po stjecanju punoljetnosti '''Ivan III.''', postaje regent Moskve zbog ograničene sposobnosti slijepog oca upravlja državom.

Prva žrtva ovog ambicioznog vladara nakon smrti [[Vasilije II., veliki knez Moskve|Vasilija II., Slijepog ]] [[1462.]] . godine postaje rat s Novgorodom koji je do samoga kraja bio podržava očevog uzurpatora [[Dimitrije (II)., veliki knez Moskve|Dimitrija]] . Formalni razlog za objavu rata '''Ivan''' nalazi u vojnom savezu [[Novgorod]]a s Poljskom što on u pravoslavnoj Rusiji predstavlja kao izdaju. Odluka ovoga prvog velikog rata novoga kneza pada [[1470.]] . godine kada Moskovska vojska u dvije bitke pobjeđuje neprijateljsku. U mirovnom sporazumu iz [[1471.]] . godine [[Novgorod]] priznaje vlastiti totalni poraz ostajući samo s još djeličkom svoje nekdašnje nezavisnosti. Završna čin ove drame nastupa [[1477.]]. godine kada [[Moskva]] ponovno objavljuje rat i već sljedeće godine u potpunosti okupira Novgorodsku republiku. Bez obzira na tamošnje pobune koje će trajati još desetak godina potpuna pobjeda '''Ivana III.''' nikada nije bila upitna. Zahvaljujući njoj [[Moskva]] se odjedanput proširila od malenog, ali moćnog kneževsta u sjeverno carstvo koje se prostire od Finske do [[Ural (gorje)|Ural]]a.

Tom pobjedom posao velikog kneza je bio daleko od gotovog. Njegova ambicija skupljanja ruskih zemalja u zajedničku državu nije bila niti započeta niti završena [[Novgorod]]om. Prva njegova žrtva u stvarnosti postaje [[Jaroslavska oblast|Jaroslav]] koji je anektiran već [[1463.]]. godine, a nakon njega tijekom primirja na drugoj fronti slijedi [[Rostov]]. [[1475.]]. godine, a potom i veliko kneževstvo [[Tverska oblast|Tver]]a [[1486.]]. godine čijim uništenjem umire posljednji veliki povijesni protivnik Moskve.

Od početka svoje vladavine '''Ivan III. Veliki''' je kao i svoj otac bio vazal tatarskog kana. Osnovu toga statusa je sačinjavalo plaćanje godišnje svotu novca svome gospodaru. Ohrabren totalnom pobjedom protiv [[Novgorod]]a veliki knez [[1480.]]. godine donosi odluku o prestanku plaćanja što rezultira invazijom. Iako su obje vojske bile mobilizirane do bitke na kraju ne dolazi pošto su se protivničke vojske samo promatrale s suprotnih strana rijeke Ugre. Dugo čekanje je završilo [[11. studenog]] [[1480.]]. kada se protivnička vojska vratila u svoju bazu. Kako su tatari sljedeću godinu bili razbijeni u iznenadnom napadu Nogaj Horde [[Moskva]] je dobila svoju potpunu samostalnost. To ipak njenog kneza nije zadovoljilo pa koristeći tamošnje neprilike prisiljava [[1487.]]. godine Tatarski kanat da prizna vrhovnu vlast Moskve i počinju njoj plaćati danak.

Prvi rat između Poljsko-Litvanske unije i Moskve je onaj iz [[1470.]]. godine kada biva potučen [[Novgorod]]. Nakon toga slijedi mir od dva desetljeća kada se svaka od ovih država bavi svojim poslovima. Do promjene dolazi [[1492.]]. godine kada se raspada Poljsko-Litvanska unija u čemu '''Ivan III.''' vidi svoju priliku. Ratne provokacije Moskve koje tada počinju rezultiraju [[1494 godine osvajanjem Vjazme koja se do tada nalazila u rukama Litve. Bez obzira na to do otvorenog rata ne dolazi još 5 godina. Ovaj rat koji traje od [[1499.]]. - [[1503.]]. godine rezultira potpunom pobjedom '''Ivana''' koji putem mirovnog sporazuma anektira [[Starodub]], [[Gomel]], [[Brajansk]], [[Toropec]], [[Mcensk]], [[Černigov]] i [[Dorobuž]].

'''Ivan III.''', je imao dva braka iz kojih je dobio po jednog sina i nasljednika. Iz prvog braka s Marijom od [[Tver]]a njemu se rađa prestolonasljednik Ivan [[1458.]]. godine. Kako mu je prva žena bila otrovana [[1467.]]. godine on se potom ženi nasljednicom bizantske krune Sofijom Paleolog. Iz toga braka se rađa [[1479.]]. godine Vasilije. Koju godinu potom [[Sofija Paleolog|Sofija]] je bila optužena za pokušaj ubojstva princa Ivana i završila je nakratko u zatvoru. Smrću princa Ivana [[1490.]]. godine stanje se drastično mijenja i Sofija zajedno s sinom Vasilijem biva vraćena na sve prethodne pozicije. Tijekom posljednjih svojih desetak godina života ona vrši uspješni pritisak na Ivana III., Velikog da u redu naslijeđivanja da prednost njenom sinu pred sinom princa Ivana koji ima prvenstvo po zakonu.

'''Ivan III., Veliki''' umire prirodnom smrću [[27. listopada]] [[1505.]]. godine. Svom sinu Vasiliju on ostavlja državu uvećanu za 400 posto radi čega mu se osim nadimka Veliki veoma često dodjeljuje i titula skupljača ruskih zemalja. Osim te ostavštine on sinu ostavlja i građanski rat koji je posljedica odluke o promjeni reda naslijeđivanja.