Savezničko bombardiranje Zadra: razlika između inačica

'''Zračno bombardiranje [[Zadar|Zadra]]''' su provodile [[Saveznici|savezničke]] snage od studenog [[1943.]]. do listopada [[1944.]]. godine. Zbog osobite težine razaranja i broja civilnih žrtava, neki ga smatraju [[ratni zločin|ratnim zločinom]]. Premda su i ostali veći hrvatski gradovi pretrpjeli znatna razaranja u sličnim akcijama tijekom II. svjetskog rata, stradanje Zadra se - uz razaranja [[Slavonski Brod|Slavonskog Broda]]<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/7518|title=Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol.6 No.1|author=Marica Karakaš Obradov|date=listopad 2006.|work=|language=|publisher=|accessdate=7. srpnja 2018.}}</ref> - posebno izdvaja zbog žestine zračnih udara (30 napada je dokumentirano, a talijanski izvori govore i o preko 50) te zbog broja žrtava (podaci variraju od manje od 500 pa do čak 5.000 poginulih u gradu koji je imao svega 20.000 stanovnika). Pritom je potpuno razoreno 80 % objekata u Zadru, a gotovo svi ostali su oštećeni. Tako intenzivno bombardiranje bilo je teško objasniti samo strateškom važnošću Zadra, što je i dovelo do nastanka različitih teorija o stvarnim uzrocima napada. Razaranje Zadra je čak ponekad uspoređivano sa [[Savezničko bombardiranje Dresdena|savezničkim bombardiranjem Dresdena]], a u burnoj povijesti grada pored [[Križarska opsada Zadra|križarske opsade]] [[1202.]] godine predstavlja jedan od najtragičnijih događaja koji će obilježiti njegovu sudbinu.

Fašistička vlast je poticala strahove talijanskih doseljenika, stalno ih plašeći opasnošću od slavenskih "barbara" iz okolice. Do [[1941.]]. godine grad je opkoljen čitavim sustavom talijanskih utvrda, posebno bunkerima iznad Gaženice i na području Ploče i Crnog. Istovremeno s pripremanjem navodne obrane, spremao se napad na Kraljevinu Jugoslaviju.

Nakon njemačkog napada na Jugoslaviju [[6. travnja]] [[1941.]]. godine, talijanske jedinice u Zadru su ostale na mjestu, iščekujući rasplet događaja. Njihova organizacija nije bila na zavidnoj razini, što potvrđuju događaji koji su uslijedili. Malo je poznato da je 8. travnja jugoslavensko zrakoplovstvo bombardiralo Zadar. Iako se nastala oštećenja ne mogu usporediti s onim što će se Zadru dogoditi dvije godine kasnije (pogođena je gradska vijećnica i kazalište [[Teatro Nobile|Teatro Nazionale]]), među Talijanima je zavladala panika, te je počela evakuacija stanovništva prema [[Ancona|Anconi]] i [[Pula|Puli]]. Također, iako se Jugoslavija počela raspadati praktički prvog dana napada, talijanska vojska se i dalje nije usuđivala izaći iz grada. Jugoslavenski garnizon u [[Benkovac|Benkovcu]] i na području [[Kistanje|Kistanja]], Talijani su razoružali tek sredinom svibnja 1941. godine, dakle mjesec dana nakon što je ta država prestala postojati.

Nakon što je u Italiji srušen [[Benito Mussolini|Mussolini]], nova [[Pietro Badoglio|Badogliova]] vlada je [[8. rujna]] [[1943.]]. proglasila primirje i izašla iz rata. Takvo kaotično stanje iskoristila je NDH, koja je proglasila Rimski ugovor nevažećim i krenula u zaposjedanje Dalmacije. U tome je imala podršku Nijemaca, što je zastrašilo zadarske Talijane koji su ostali bez vojne zaštite. Međutim, Nijemci su im izašli u susret, te je 10. rujna njemačka 114. divizija vojno zaposjela Zadar. Zabranjeno je njegovo priključenje NDH, jer sam grad nije bio predmet ugovora iz [[1941.]]. godine. [[Ante Pavelić|Pavelić]] je Zadru namijenio ulogu sjedišta velike župe [[Velika župa Sidraga-Ravni Kotari|Sidraga-Ravni Kotari]], ali je njegovom županu Viktoru Ramovu jednostavno zabranjen ulazak u grad. Zadar je ostao pod lokalnom talijanskom upravom i njemačkom vojnom zaštitom. Pravno je njegov položaj bio još neobičniji - formalno je postao dio Mussolinijeve [[Talijanska Socijalna Republika|Socijalne Republike]] na sjeveru Italije, od koje je bio posve odsječen. U takvom ozračju potpune nesigurnosti, s čitavim nizom civilnih vlasti i vojski na zadarskom području, započela su saveznička bombardiranja Zadra.

Prvi veći zračni napad savezničkih snaga na Zadar izveden je navečer [[2. studenoga]] [[1943.]]. godine, kada je među ostalim objektima razoren dom za nezbrinutu djecu, a slijedili su veliki napadi 28. studenoga (preko 200 žrtava), te [[16. prosinca|16.]] i [[30. prosinca]] iste godine. Prve je napade obilježio veliki broj civilnih žrtava, ali je grad, iako oštećen, još uvijek funkcionirao. Naročito je teško bilo bombardiranje [[16. prosinca]], kada su pogođena skloništa na Cereriji (današnja [[Voštarnica]]) u samom centru grada. Pritom je poginulo oko 150-200 ljudi. U udaru je sudjelovalo 50 američkih bombardera "Mitchell" ([[B-25]]) koji su bacili 90 tona bombi.

Napadi koji su potpuno razorili Zadar uslijedili su od siječnja do ožujka [[1944.]]. godine. Međutim, u njima je broj žrtava bio mnogo manji, jer se stanovništvo koje je ostalo bez domova i sredstava za život, razbježalo po manje oštećenim predgrađima ([[Arbanasi]] i Stanovi) te po zadarskim otocima. Procjenjuje se da je u proljeće 1944. godine u Zadru, zajedno sa predgrađima, bilo manje od 4.000 civila. Iako su onesposobljeni svi industrijski pogoni i pristaništa, te su Nijemci bili prisiljeni uspostaviti pomoćne luke u Zatonu kod [[Nin]]a i [[Ražanac|Ražancu]], bombardiranja su se nastavila tijekom čitave 1944. godine.

Makar talijanski izvori nerijetko ponavljaju "okrugle" brojke od 3 do 5 tisuća poginulih (dakle, bez ranjenih) Zadrana, što bi predstavljalo jednu četvrtinu predratnog stanovništva, evidencije pogreba na zadarskom gradskom groblju kazuju da je od 4. studenoga 1943. do 22. listopada 1944. ondje pokopano ukupno 467 ljudi.<ref>{{Citiranje weba|url=https://zadarski.slobodnadalmacija.hr/4-kantuna/clanak/id/455841/najveca-izdaja-u-povijesti-hrvata--evo-kako-je-pavelic-prodao-zadar|title=NAJVEĆA IZDAJA U POVIJESTI HRVATA - Evo kako je Pavelić prodao Zadar!|author=Sergej Županić|date=1. studenog 2016.|work=|language=|publisher=Slobodna Dalmacija|accessdate=7. srpnja 2018.}}</ref> Točan broj poginulih se vjerojatno neće nikada utvrditi, jer je u ratnom Zadru bio veliki protok stanovništva - lokalno stanovništvo je odlazilo, dolazili su Talijani iz drugih dalmatinskih gradova, a neutvrđen je i broj pripadnika vojske. Nakon rata, broj stradalih je postao i političko pitanje, naročito u krugovima izbjeglih Zadrana u Italiji ([[Esuli|Esula]]), iz kojih se dokazivalo da je nad njima izvršen [[genocid]]; iz njihovih krugova i potječu procjene od 3 i više tisuća žrtava. Smatra se vjerojatnim da je broj poginulih civila bio oko 500 (malo više od broja pokopanih na groblju), jer je većina stanovništva izbjegla nakon prvih napada u jesen i zimu [[1943.]]. godine.<ref>{{Citiranje weba|url=https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/grad-feniks-kako-je-i-zasto-zadar-razoren-u-2-svjetskom-ratu-1061875|title=Grad feniks: kako je i zašto Zadar razoren u 2. svjetskom ratu?|author=Siniša Klarica|date=20. veljače 2016.|work=|language=|publisher="Vojna povijest"|accessdate=7. srpnja 2018.}}</ref> Taj je broj usporediv s onima u drugim gradovima u Hrvatskoj koji su bili izloženi Savezničkom bombardiranju, primjerice je u [[Šibenik]]u izginulo 320 civila i 17 vojnika, u [[Osijek]]u je žrtava bilo oko 300 ljudi<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/fotoekskluziv-saveznicko-bombardiranje-hrvatske-nikad-videne-snimke-iz-tajnih-arhiva-americke-vojske-ii.-dio/1194797/|title=FOTOEKSKLUZIV: SAVEZNIČKO BOMBARDIRANJE HRVATSKE Nikad viđene snimke iz tajnih arhiva američke vojske (II. dio)|author=Krešimir Žabec, Antonija Handabaka|date=14. veljače 2014.|work=|language=|publisher=Jutarnji list|accessdate=7. srpnja 2013.}}</ref>; za osobito teško bombardiran [[Slavonski Brod]], koji je poput Zadra bio pretežnim dijelom porušen, procjenjuje se broj žrtava na približno 900.<ref>Marica Karakaš Obradov, op. cit.</ref>