Emil Zátopek: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena kategorija Češki športaši; dodana kategorija Češki atletičari uz pomoć dodatka HotCat
m dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1922. → 1922. (10)
Redak 25:
{{Medalje dno}}
}}
'''Emil Zátopek''' ([[Kopřivnice]], [[Moravska]], [[19. rujna]] [[1922.]]. - [[Prag]], [[22. studenog]] [[2000.]].), zvan "češka lokomotiva", slavni je atletičar - dugoprugaš, četverostruki [[olimpijski pobjednik]] na [[Olimpijske igre|Igrama]] [[1948.]]. i [[1952.]]., bez sumnje najveći [[Češka|češki]] (i [[Čehoslovačka|čehoslovački]]) sportaš, i uopće jedan od najvećih sportaša u povijesti. U karijeri je postavio 20 svjetskih rekorda na distancama od 5.000 do 30.000 m.
 
== Početak karijere ==
U svojoj ranoj mladosti radio je u tvornici cipela Bata u obližnjem gradu Zlinu. Na početku njegove karijere napredak je bio spor i nije dao naslutiti veliki Zatopekov potencijal. Pred kraj [[Drugi svjetski rat|rata]], [[1944.]]. došlo je ipak do osjetnog rezultatskog poboljšanja. Postavio je nove nacionalne rekorde Češke na 2.000 m, 3.000 m i 5.000 m.
 
Nakon rata je doslovno rezultatski eksplodirao. Na svom prvom velikom međunarodnom nastupu, na atletskom prvenstvu Europe, održanom u [[Oslo|Oslu]] [[1946.]]. zauzima peto mjesto na 5000 m.
 
== Međunarodni uspjesi ==
Redak 51:
Dvije godine kasnije, nakon što je postavio svjetski rekord na 5.000 m, otputovao je prvenstvo Europe po još jedan zalogaj slave. Pobijedio je u trci na 10000 m. A zatim je došla trka na 5.000 m. Novi mladi lav trkačke scene [[Vladimir Kuts]] stekao je svjetsku slavu već i samim tim što je prvi pobijedio Zatopeka.
Sljedećih je godina često gubio od velikih trkača Mimouna, Piriea, Chatawaya, Iharosa i Kutsa. Velika generacija izuzetnih trkača, koja je u vremenu od '54 – '57 čak 12 puta popravljala svjetske rekorde na 5 i 10 kilometara, našla se ponovo na okupu na Igrama u [[Melbourne]]u [[1956.]]. Zatopek nastupa samo u maratonu i zauzima tek šesto mjesto. Po povratku iz [[Australija|Australije]] zaključio je svoju aktivnu sportsku karijeru.
 
== Život nakon karijere ==
Nakon atletske karijere posvetio se vojničkom zanimanju, tako da je nakon nekoliko godina dogurao do čina pukovnika. Međutim, pred kraj 60-ih godina XX stoljeća počinje period životne agonije Emila Zatopeka. Naime, on otvoreno pruža potporu češkom političaru [[Aleksandar Dubček|Aleksandru Dubčeku]], mladom reformatoru, idejnom vođi "praškog proljeća", pokreta koji se protivio tadašnjoj sovjetskoj politici istočnog poretka. Kao i dvanaest godina ranije u Budimpešti [[1956.]], ponovo su ruski tenkovi u kolovozu [[1968.]] zaposjeli ulice Praga i ugušili pobunu. Zatopek je isključen iz komunističke partije, otpušten iz vojske i oduzeta mu je titula zaslužnog majstora sporta. Emil je u sljedećem periodu radio kao sakupljač otpada i čistač ulica ne bi li zadovoljio svoje egzistencionalne potrebe.
Na poziv MOO-a da bude poseban gost Olimpijskih igara u Münchenu [[1972.]], oglušio se njegov nadređeni "...jer nije mogao naći zamjenu". Krajem 70-ih, Emil je djelomično rehabilitiran i dobiva posao u praškom sportskom institutu, kao arhivist.
[[Datoteka:Zatopek Roznov 3618.jpg|mini|Grob Emila Zátopeka u [[Rožnov pod Radhoštěm|Rožnovu pod Radhoštěm]]]]
Iako u svojoj zemlji omalovažavan, ostatak svijeta nije zaboravio velikog trkača. [[1975.]] godine dobiva posebno priznanje [[Medalja Pierrea de Coubertina|Medalju Pierrea de Coubertina]] za promociju ferpleja u sportu.
 
Još jednom je pokazao svoj prkos, prilikom Igara u Los Angelesu [[1984.]], gdje je, ponovo na poziv MOO-a, otputovao kao specijalni gost, unatoč bojkota Igara od strane SSSR-a i cijelog istočnog bloka. Raspadom komunizma Zatopek je u potpunosti rehabilitiran, dobivši jednu od ključnih uloga u sportskom savezu Češke. Osobno mu se u ime naroda ispričao ministar obrane, a nebrojeno puta je dobivao priznanja od predsjednika [[Vaclav Havel|Vaclava Havela]].
 
Tijekom svojih 60-ih godina, Emil je još uvijek redovito trčao, održavajući svoju kondiciju, ali zadnjih nekoliko godina je bitno usporio. Nekoliko puta je hospitaliziran, a zadnji put zbog upale pluća, samo mjesec dana prije srčanog udara koji je prethodio padanju u komu. Borba liječnika za njegov život potrajala je još par dana i konačno, [[22. studenog]] [[2000.]], srce Emila Zatopeka je prestalo kucati.