Mihail Botvinik: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m zamjena čarobnih ISBN poveznica predlošcima (mw:Requests for comment/Future of magic links) i/ili općeniti ispravci |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Botvinnik-Lasker 1936.jpg|mini|Botvinik i Lasker (1936.)]]
'''Mihail Mojsejevič Botvinik''' ([[ruski jezik|rus.]] Михаи́л Моисе́евич Ботви́нник) ([[Kuokkala]], Veliko Finsko Vojvodstvo (tada dio [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]]) , [[17. kolovoza]] [[1911.]]
Jedini je šahovski prvak koji je, osim protiv [[Wilhelm Steinitz|Steinitza]], igrao protiv svih svjetskih prvaka ili se susretao s njima (od [[Emanuel Lasker|Laskerova]] doba do [[Viswanathan Anand|Ananda]]!), ali i sam triput postajao svjetskim prvakom.
Redak 9:
Rođen u Kuokkali, sin zubarskog tehničara, prvi put su ga zapazili u šahovskom svijetu sa 14 godina, kada je pobijedio svjetskog prvaka [[José Raúl Capablanca|Capablancu]] u jednoj simultanci.
Brzo je napredovao i u dvadesetoj godini, kao ruski majstor, prvi put je pobijedio na sovjetskom šahovskom šampionatu [[1931.]]
Sa 25 godina Botvinik se ravnopravno nosio sa svjetskom šahovskom elitom, postižući uspjehe na najjačim međunarodnim turnirima. Bio je prvi (zajedno sa [[Salo Flohr|Flohrom]]) u Moskvi [[1935.]], ispred [[Emanuel Lasker|Laskera]] i Capablanke, zatim prvi (zajedno s Capablankom) u Nottinghamu [[1936.]] i treći (iza [[Reuben Fine|Finea]] i [[Paul Keres|Keresa]]) na prestižnom turniru ''AVRO'' u [[Amsterdam]]u [[1938.]]
== Svjetski prvak ==
Redak 20:
Možda je iznenađujuće da Botvinik nije široko prihvaćen kao jedan od najboljih šahista svih vremena. S jedne strane, njegovi uspjesi bili su zaista impresivni i treba biti upamćeno da su svi njegovi najveći rivali, mladi Keres, [[David Bronstein]], Smislov, [[Mihail Talj]] i [[Tigran Petrosjan]] bili nezaboravni igrači. On je, također, ustanovio novi trend svojim detaljnim analizama otvaranja i načinom treninga.
S druge strane, kritičari ističu njegovo rijetko pojavljivanje na turnirima poslije [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], dok je bio svjetski prvak, i njegove prosječne rezultate u mečevima za obranu titule – od 5 obrana izgubio je 3 meča (od Smislova [[1957.]], [[Mihail Talj|Talja]] [[1960.]] i [[Tigran Petrosjan|Petrosjana]] [[1963.]]), a u 2 je igrao neriješeno (protiv Bronštajna [[1951.]]
Vlada, također, opće mišljenje da se Botvinikova igra zasnivala više na korektnoj nego na intuitivnoj ili spektakularnoj igri. Ovakvo mišljenje nastalo je zahvaljujući njegovom osornom ponašanju i naizgled hladnoj, proračunatoj ličnosti, za razliku od genijalnog Talja – iako je Fine (jedan od najjačih šahista u povijesti, koji nije osvojio titulu svjetskog prvaka) napisao da je Botvinikova zbirka najboljih partija jedna od "tri najljepše".
Redak 30:
Pošto je posljednji put izgubio titulu od Petrosjana u Moskvi [[1963.]], Botvinik je ostao u natjecateljskom šahu, pojavljujući se na nekoliko visokrangiranih turnira, nastavivši ostvarivati nezaboravne partije, ali ipak više nije želio učestvovati u trci za titulu. Povukao se s natjecanja [[1970.]] u svojoj 59. godini, želeći radije posvetiti se razvoju kompjuterskih šahovskih programa i pomaganju mladim sovjetskim šahistima, zbog čega je zaslužio nadimak "Patrijarh sovjetske škole šaha". Poznati "3K": ([[Anatolij Karpov|Karpov]], Kasparov i [[Vladimir Kramnik|Kramnik]]) bili su samo trojica od mnogih budućih velemajstora koje je podučavao Botvinik. Mladi Kasparov bio je posebno blizak s Botvinikom; u njegovoj knjizi iz [[2004.]] ''O mojim prethodnicima II'' nekoliko stranica posvećeno je sjećanjima na njegovog nekadašnjeg tutora i prijatelja. Kasparovljeve bilješke, u kojima se Botvinik pojavljuje gotovo kao očinska figura, otkrivaju Botvinikovu toplu i ljudsku stranu, za razliku od njegove hladne i stroge ličnosti, kako su je uglavnom opisivali.
Botvinikova autobiografija, ''Ka ostvarenju cilja'', objavljena je na ruskom jeziku [[1978.]] i prevedena na [[Engleski jezik|engleski]] (''Achieving the Aim'') [[1981.]]
== Odabrane partije ==
| |||