Fašizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Oznake: mobilni uređaj m.wiki |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 38:
Na vrhu tog ''korporativističkog'' poretka stoji Veliki savjet fašizma (''Gran Consiglio del Fascismo''), kojem je središnjem tijelu Nacionalne fašističke partije kojemu Zakonom 2693 od 9. prosinca 1928. dana ovlast da "koordinira i integrira" sve aktivnosti režima.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.raiscuola.rai.it/storia/articoli/2021/02/I-poteri-del-Gran-Consiglio-del-Fascismo-ac72898b-ce36-4cf7-9973-9a5e654bd5c5.html|title=I poteri del Gran Consiglio del Fascismo|author=Giovani Sabbatucci|language=talijanski|publisher=RAI|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.fattiperlastoria.it/leggi-fascistissime/|title=Leggi fascistissime: cosa sono e riassunto del testo|author=Agostino Raso|date=3. studenog 2020.|language=talijanski|publisher=Fatti per la Storia|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Naposljetku je 1939. godine i formalno ukinut donji dom parlamenta kojega je birao narod na izborima makar koliko neslobodnima, i zamjenjen Domom fašija (mjesnih organizacija fašističke partije) i korporacija (''Camera dei fasci e delle corporazioni'') kojega su činili članovi Velikog savjeta fašizma i drugi rukovodioci fašističke partije (ostao je kao gornji dom parlamenta Senat s članovima koje je doživotno imenovao kralj; do 1939. godine je većina tih doživotnih senatora bila iz redova fašista).<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ilsole24ore.com/art/19-gennaio-1939-ottant-anni-fa-fascismo-spazzava-via-parlamento-tentazione-dell-astoriologia-e-suoi-rischi-AESP21HH|title=19 gennaio 1939, ottant’anni fa il fascismo spazzava via il Parlamento: la tentazione dell’astoriologia e i suoi rischi|author=Emilio Gentile|date=19. siječnja 2019.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
== Vladavina ==
Po svojem dolasku na vlast, Mussolini je uglavnom provodio liberalne ekonomske politike, ne konfrontirajući se s talijanskim kapitalistima. Nakon nekoliko godina, počeo je s većim intervencijama države u gospodarskom životu. 1933. godine osnovan je IRI (''Istituto per la ricostruzione industriale'', Institut za industrijsku obnovu), putem kojega je država u svoje ruke preuzela dioničke udjele u znatnom dijelu gospodarstva. Intervencije države u gospodarstvo uključivale su velike projekte melioracije i gradnje novih gradova (gradića, zapravo) uz primjenu suvremene arhitekture i fašističkih doktrina o društvenom životu.<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=http://storiaxxisecolo.it/fascismo/fascismo3.htm|title=Fascismo: La politica economica|language=talijanski|publisher=Storia XXI Secolo|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Primjer jednog od tih novopodignutih gradića je [[Raša (općina)|Raša]] (Arsia), gradić za rudare u Istri sagrađen 1936. i 1937. godine.
Prvi ozbiljni fašistički projekt na gospodarskom polju 1925. je bila ''Battaglia del Grano'' (Bitka za žito), započeta 1925. godine s nakanom da se Italija učini neovisnom od uvoza hrane. Uz dosta troška, Italija je smanjila uvoz žita za 75 posto.<ref>{{Citiranje weba|url=https://lanostrastoria.corriere.it/2015/11/10/quando-mussolini-sognava-lautosufficienza-dei-granai/|title=Quando Mussolini Sognava l'Autosufficienza dei Granai|author=Dino Messina|date=10. studenog 2015.|language=talijanski|publisher=Corriere della Sera|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
1927. godine fašisti su osnovali tajnu policiju OVRA, (''Organizzazione per la Vigilanza e la Repressione dell'Antifascismo,'' tj. Organizacija za nadzor i suzbijanje antifašizma), čijih će čak 50.000 agenata uskoro tajnom nadzoru podvrgnuti praktično sve aspekte društvenog života.<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?id=0bRaa7UuD6EC&pg=PA712&lpg=PA712&dq=OVRA+fascist+50,000+agent&source=bl&ots=tVbvi4Z9Aw&sig=ACfU3U2cq2uQRCznh2bhQqaXq9ZyJS0BqA&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjGleDHpcnvAhXeAmMBHUBVBhUQ6AEwDnoECAgQAw#v=onepage&q=OVRA%20fascist%2050%2C000%20agent&f=false|title=The Library of Congress World War II Companion, str. 712|author=David M. Kennedy|date=2007.|language=engleski|publisher=Simon and Schuster,|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
Fašisti su imali jasnu viziju Italije kao zemlje koja naprosto mora dostići druge velike države, s kojima se - uz veliku financijski i ljudsku cijenu - na istoj strani borila u I. svjetskom ratu. To je značilo voditi tada uobičajenu [[Kolonijalizam|kolonijalističku]] politiku. Nakon što je Italija pred I. svjetski rat uspjela [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] oduzeti [[Libija|Libiju]], Mussolini je već 1923. godine morao narediti talijanskim kolonijalnim snagama da se upuste u ozbilno ratovanje protiv lokalnog stavnovništa koje se pokazalo buntovnim. U slijedećih deset godina, u [[Cirenaika|Cirenaici]] će talijanske snage pobiti oko četvrtine tamošnjeg relativno malobrojnog stanovništva, koje je brojilo nešto više od 200 tisuća ljudi. Daljnjih 100.000 lokalnih arapa je prognano sa svojih ognjišta.<ref>Mann, Michael (2006). ''T[https://books.google.hr/books?id=cGHGPgj1_tIC&pg=PA309&redir_esc=y&hl=hr#v=onepage&q&f=false he Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing],'' Cambridge University Press, str. 309. </ref>
Libija je, naravno, u ono vrijeme bila tek nešto više od pustare - Talijanima je doista bilo jasno da su osvojili najsiromašniji dio Sjeverne Afrike, koji nije dovoljno interesirao mnogo moćnije kolonijalne sile Francusku i Veliku Britaniju. Iz [[Somalija|Somalije]] i [[Eritreja|Eritreje]] - jedinih skromnih kolonija koju je mlada talijanska država bila prisvojila još 1880-ih godina,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bbc.com/news/world-africa-14094632|title=Somalia profile - Timeline|date=4. siječnja 2018.|language=engleski|publisher=BBC|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://dannyreviews.com/h/Colonialism_Eritrea.html|title=Italian Colonialism in Eritrea, 1882-1941:
Policies, Praxis and Impact, prikaz knjige autora Tekeste Negash iz 1987.l|author=Danny Yee|date=svibanj 2006.|publisher=Danny Yee's Book Reviews|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Italija je 1935. godine napala Etiopiju - rijetku afričku zemlju koja je održala samostalnost; do 1936. godine će Italija uglavnom slomiti etiopski otpor - ali tek nakon što su pribjegli korištenju bojnih otrova i masovnim zločinima protiv civilnog stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-1-4039-8158-5_5|title=Poison Gas and Atrocities in the Italo-Ethiopian War (1935–1936)|author=Alberto Sbacchi|date=2005.|language=engleski|publisher=Ben-Ghiat R., Fuller M. (eds)|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Obzirom da je Etiopija kao neovisna zemlja bila članicom [[Liga naroda|Lige naroda]], proglašene su ekonomske sankcije protiv Italije, koje su međutim uglavnom provodile Francuska i Velika Britanija - Njemačka i Sjedinjene Američke Države su odbile sudjelovati u sankcijama. Gospodarske sankcije su Italiji izazvale tek ograničenu ekonomsku štetu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://st.ilsole24ore.com/art/SoleOnLine4/Italia/2009/10/storie-storia-18-novembre-sanzioni-italia.shtml?refresh_ce=1|title=18 novembre 1935: le sanzioni all'Italia|author=Marco Innocenti|date=17. studenog 2009.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Međutim je u kontektstu tih sankcija, talijanska država uvela zabranu iznošenja strane valute iz zemlje i u cijelosti preuzela nadzor nad svim valutnim poslovima, a i uvoz je bio dopušten tek ukoliko bi ga država dopustila. Od 1936. godine, državna vlast je preuzela i potpunu kontrolu nad dodjeljivanjem kredita, te je u toj točki zapravo cjelokupan gospodarski život bio pod izrazitom državnom kontrolom.<ref name=":0" />
Iste 1936. god. je Italija intervenirala na monarhističkoj strani u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]], te je nepuna dva mjeseca nakon njegovog početka okupirala španjolski otok [[Mallorca|Mallorcu]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://italianiinguerra.wordpress.com/2019/06/01/il-conte-rossi-arconovaldo-bonaccorsi-e-loccupazione-italiana-delle-baleari/|title=“Il conte Rossi” Arconovaldo Bonacorsi e l’occupazione italiana delle Baleari|date=1. lipnja 2019.|language=talijanski|publisher=Italiani in Guerra|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Monarhističkoj strani je Italija poslala znatnu vojnu pomoć uključujući vojne postrojbe pod nazivom ''Corpo Truppe Volontarie'', ukupno 78.000 talijanskih vojnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/0968344517696526|title=A fascist warfare? Italian fascism and war experience in the Spanish Civil War (1936–39)|author=Javier Rodrigo|date=12. rujna 2017.|language=engleski|publisher=War in History, Vol 26, Issue 1, 2019|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
Italija pod fašistima je bila nezadovoljna odnosima s Kraljevinom Jugoslavijom, očigledno i samim postojanjem te države koja je ugrožavala talijansku potpunu kontrulo na [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Već u studenom 1922. godine, Mussolini je u intervjuu za Beogradsku ''Politiku'' prilično jasno rekao da želi prijateljske odnose sa Srbijom, kojih će biti ukoliko se ona orijentira prema Egejskom moru (Osmanski teritorij na Egejskom moru su sile pobjednice u I. svjetskom ratu prepustile Grčkoj, a ne Srbiji), umjesto prema Jadranu. 1929. godine Italija omogućuje Ustašama, koji su deklarirali spremnost na oružanu borbu radi rušenja Jugoslavije, da organiziraju paravojne postrojbe na talijanskom teritoriju. 1932. godine će s talijanskog teritorija kod [[Zadar|Zadra]] grupa ustaša provaliti u Liku i napasti žandarmerijsku postaju u [[Brušane|Brušanima]], istražujući mogućnosti da u Hrvatskoj podignu ustanak (v. [[Lički ustanak]]). 1934.. god. će Francuska i druge zapadne zemlje uspjeti privoliti Italiju i Jugoslaviju da primire svoje odnose, pa su i ustaške postrojbe u Italiji deaktivirane, a sami ustaše stavljeni u konfinaciju.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bib.irb.hr/123463|title=Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine, doktorska disertacija|author=Mario Jereb|date=2003.|publisher=Filozofski fakultet u Zagrebu|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Italije su održavani, te su uređene granice; u njima je kamen spoticanja uvijek bio utjecaj na Albaniju (dakle, još jednim područjem na Jadranu), gdje je Jugoslavija pokušavala dovesti u pitanje pretežni talijanski utjecaj; organiziranje ustaških postrojbi u Italiji je međutim bio jasan znak da Italija ima vrlo agresivne namjere prema svojem susjedu na istočnoj strani Jadrana.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=315697|title=Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla (1918-1941)|author=Bogdan Krizman|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 7 No. 1, 1975.|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
U travnju 1939. godine, Italija je napala Albaniju. Siromašna i mala zemlja koja je i do tada bila djelomično ovisna o Italiji nije pružila veliki otpor, te je rat trajao 5 dana, uz skromne ljudske gubitke.
== Fašizam kao opći naziv za desničarske totalitarističke režime i političke pokrete ==
| |||