Razlika između inačica stranice »Fašizam«

Dodana 3 bajta ,  prije 6 mjeseci
m
bez sažetka
m
<ref>Aristotle A. Kallis. ''The fascism reader''. New York, New York, USA: Routledge, 2003. Str. 71</ref> Valja opaziti da su fašističke stranke u pravilu – radničke stranke, da se brinu za prava i interese radništva i promoviraju socijalne programe za široke slojeve stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://slate.com/news-and-politics/2017/04/why-the-british-union-fascist-movement-appealed-to-so-many-women.html|title=Why Former Suffragettes Flocked to British Fascism|author=Martin Pugh|date=14. travnja 2017.|work=|language=engleski|publisher=Slate|accessdate=26. ožujka 2019.}}</ref>
 
Fašisti su u svojoj namjeri da ujedine svoju naciju putem [[totalitarizam|totalitarne]] države koja će provesti masovnu mobilizaciju nacionalne zajednice,<ref>Grčić, Joseph. ''Ethics and Political Theory'' (Lanham, Maryland: University of America, Inc, 2000) str. 120</ref><ref>Blamires, Cyprian, ''World Fascism: a Historical Encyclopedia'', Volume 1 (Santa Barbara, California: ABC-CLIO, Inc., 2006) str. 140–141, 670.</ref> redovno koristili jednu [[avangardizam|avangardnu stranku]] koja predvodi revolucionarne promjene i uspostavlja [[jednostranački sustav]] s ciljem da preuredi naciju prema principima fašističke ideologije.<ref>Eatwell, Roger, ''Fascism: a History'' (Allen Lane, 1996) str. 215.</ref> Neprijateljski prema liberalnoj demokraciji i prema komunizmu, fašistički su pokreti djelilidijelili zajednička obilježja, uključujući izrazito štovanje države, posveti jednom snažnom vođi i naglasku na ultranacionalizmu i [[militarizam|militarizmu]]. Fašizam gleda na političko nasilje, rat i imperijalizam kao sredstva za postizanje nacionalne obnove.
 
Fašistička ideologija konzistentno zaziva glavnost države. Vođe kao [[Benito Mussolini]] u Italiji i [[Adolf Hitler]] u Njemačkoj utjelovljavali su državu i nepobitnu moć. Fašizam je posuđivao teorije i terminologije iz socijalizma, ali ih je primjenjivao na što je on vidio kao značajniju borbu od [[klasna borba|klasne borbe]] – onu između naroda i rasa. Stoga se fašizam usredotočuje se na okončanje – tj. razrješenje sukoba između klasa unutar nacije.<ref>Griffin, Roger. ''The Nature of Fascism'' (New York: St. Martins Press, 1991) str. 222–223.</ref> Zagovara [[mješanomiješano gospodarstvo|mješovito gospodarstvo]], u kojem će se državno i privatno vlasnistvovlasništvo nadopunjavati s glavnim ciljem postizanja autarkije, koja bi trebala osigurati nacionalnu samodostatnost i neovisnost kroz protekcionističku i intervencionističku ekonomsku politiku. Fašizam podržava što se ponekad naziva [[Treći položaj|Trećim položajem]] između liberalne demokracije i komunizma.
 
Poslije [[Drugi svjetski rat |Drugog svjetskog rata]] samo je mali broj političkih stranaka i grupa sebe otvoreno opisivao kao fašističke i izraz su češće pejorativno koristili politički protivnici.
Fašisti će za d'Annunzija i njegove snage u Rijeci prikupljati po Italiji novčanu pomoć, koja uglavnom neće doći do Rijeke, ali će d'Annunzio poslati dio svojih ''ardita'' Mussoliniju u Milano s porukom da se Mussolini njima posluži u predstojećoj političkoj borbi, za što neka se posluži i "dijelom riječkog novca".<ref>{{Citiranje weba|url=https://digilander.libero.it/fiammecremisi/approfondimenti/carteggio.htm|title=CARTEGGIO D'ANNUNZIO-MUSSOLINI SETTEMBRE 1919|language=talijanski|publisher=LIBERO.IT|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ilgiornale.it/news/inedito-vera-storia-fiume-dannunzio-scrisse-benito.html|title=Inedito: la vera storia di Fiume D'Annunzio scrisse a Benito|author=Bruno Guerri|date=8. ožujka 2011.|language=talijanski|publisher=Il Giornale|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
 
Pred nacionalne parlamentarne izbore 1921. god. fašisti - koji s vremenom postaju snaga koja okuplja onaj dio radništva koji se protivi socijalizmu i ne želi u Italiji novu socijalističku revoluciju<ref>{{Citiranje weba|url=https://storia.camera.it/regno/lavori/leg26/sed004.pdf|title=LEGISLATURA XXYI - 1* SESSIONE - DISCUSSIONI - TORNATA DEL 2 1 GIUGNO 192 1TORNATA. DI MARTEDÌ 21 GIUGNO 1921, str. 95 do 102|author=govor zastupnika BenittaBenita Mussolinija u talijanskom parlamentu, 21. lipnja 1921.|publisher=službene stranice Talijanskog parlamenta|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> - pribjegavaju otvorenom političkom nasilju, ponegdje uz prešutno odobravanje državnih vlasti. Tako su primjerice u [[Istra|Istri]] 7. svibnja 1921. godine spalili fašisti župni ured u [[Kringa|Kringi]] i teško zlostavljali župnika [[Božo Milanović|Božu Milanovića]], da bi 14. svibnja 1921. - tj. dan prije parlamentarnih izbora - skupina fašista koja je došla na vojnim kamionima polila benzinom i zapalila kuću lokalnog trgovca Petra Burića u nekoliko kilometara udaljenoj [[Baderna|Baderni]], a u obližnjem selu [[Pajari|Pajarima]] su zapalili kuće Gašpara Heraka i Antuna Heraka; također su zapalili kuće u obližnjem manjem selu [[Heraki]]. U vrijeme tog fašističkog nasilja državne su vlasti hrvatskog kandidata na tim izborima Tomu Heraka - uhitile. U drugim dijelovima Istre bilo je slično.''<ref>Ernest Radetić, "Istarski zapisi", Grafički zavod Hrvatske, Zagreb 1969., str. 285 - 288</ref>''
 
Primjer političkog i vojnog avanturizma u Rijeci ("Riječki poduhvat", tal. "''Impresa di Fiume''"), koji je na jedan romantični način odjeknuo Italijom, postati će - nakon što je talijanska vojska u rujnu 1920. god. silom izbacila d'Annunzijeve ''ardite'' iz Rijeke - glavnom inspiracijom i uzorom za "osvajanje države" (tal. "''La conquista dello stato''"). Sam d'Annunzio će s Mussolinijem surađivati u nelegalnoj okupaciji gradske vlasti u Milanu, gdje fašisti 3. kolovoza 1922. godine silom zauzimaju gradsku vijećnicu i silom prekidaju opći štrajk u gradu - sve uz efektivnu suradnju predstavnika državnih vlasti.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.arcipelagomilano.org/wp-content/uploads/2016/10/Marco-Vitale.pdf|title=IL CONSIGLIO COMUNALE DI MILANO: STORIA, PRESENTE E FUTURO|author=Marco Vitale|date=19. listopada 1919.|work=https://www.arcipelagomilano.org/|language=talijanski|publisher=Arcipelago Milano|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.infoaut.org/storia-di-classe/3-agosto-1922-assalto-alla-sede-dell-avanti|title=3 agosto 1922: assalto alla sede dell "Avanti!"|date=3. kolovoza 2017.|language=talijanski|publisher=INFOaut|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Tijekom 1922. god. talijanski socijalisti, te radikalnija [[Komunistička partija Italije]] osnovana 1921. god., potiče radnike na opći štrajk i okupaciju tvornica, što svojim terorom sprječavaju fašisti.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.marxismo.net/index.php/teoria-e-prassi/movimento-operaio-italiano/420-storia-del-sindacato-in-italia-dalla-nascita-della-cgl-alla-svolta-dell-eur|title=STORIA DEL SINDACATO IN ITALIA, DALLA NASCITA DELLA CGL ALLA “SVOLTA DELL’EUR”|author=Fred Weston|date=4. srpnja 2019.|language=talijanski|publisher=Marxismo.net|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
 
== Osvajanje državne vlasti ==
U listopadu 1922. godine kreću fašisti u [[Marš na Rim]] kao manifestaciju u kojoj je oko 50.000 razvojačenih vojnika uključenih u fašističke ''squadre'' ("crnokošuljaša") - čija se organizacija primenovalapreimenovala u studenom 1921. godine preimenovala u ''Partito Nazionale Fascista'', tj. Nacionalnu fašističku stranku - 28. listopada 1922. godine došli u Rim i ondje od Kralja zahtijevalo da im na upravu preda državu kojoj je prijetila ljevičarska revolucija.<ref>{{Citiranje weba|url=https://italianacademy.columbia.edu/sites/default/files/papers/Franzosi.pdf|title=The Rise of Italian Fascism (1919-1922): Changing Social Relations in Revolutionary Periods, str. 4., 5., 15, 18, 40|author=Roberto Franzosi|date=9. srpnja 2013.|work=https://italianacademy.columbia.edu/|language=engleski|publisher=Emory University and Italian Academy of Columbia University|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Kralj [[Viktor Emanuel III.|Viktor Emauel III.]] je minornoj fašističkoj stranci koja je na parlamentarnim izborima 15. svibnja 1921. godine bila osvojila samo 29.549 glasova (0,4 posto glasova na izborima) i samo 2 od 535 mjesta u donjem domu Parlamenta<ref>{{Citiranje weba|url=https://ebiblio.istat.it/digibib/Elezioni/RAV0143612StatelezgenpolXXVIleg15mag1921.pdf|title=Statistica delle Eelzioni Generali Politiche Per la XXVI Legislatura (15 maggio 1921)|date=1924|language=talijanski|publisher=Ministero dell'Economia Nazionale, Direzione Generale della Statistica|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> povjerio mandat za sastav vlade. Njihov "''Duce''" (približno: "Vođa") Mussolini će danu mogućnost spretno iskoristiti, te stati najprije na čelo svih političkih snaga koji su u Italiji protivile socijalističkoj revoluciji, a tijekom nekoliko narednih godina postupno sve druge političke snage gurnuti u stranu i zavesti u Italiji fašističku diktaturu.<ref>{{Citiranje weba|url=http://cab.unime.it/journals/index.php/hum/article/download/1442/1156|title=L’Arditismo dopo Fiume: Arditi d’Italia e Arditi del Popolo, str. 39-46|author=Alessandra Grasso|date=|work=|language=engleski|publisher=HUMANITIES – Anno III, Numero 5, Gennaio 2014|accessdate=2. ožujka 2020.}}</ref> Kako socijalisti ostaju jedina politička snaga koja se upušta u oštriju antifašističku borbu, 10. lipnja 1924. godine fašisti otimaju i ubijaju njihovog generalnog sekretara [[Giacomo Matteotti|Giacoma Matteottija]] (bila je riječ o otmici i klanju nožem: ubojice nisu objavili svoj identitet); slijede mjeseci teške političke napetosti i fizičkih sukoba socijalista s fašističkom milicijom - koja stranačka formacija diljem Italije od siječnja 1923. godine djeluje kao jedna paralelna paravojna snaga s glavnom zadaćom suzbijanja političke subverzije, plaćena od države.<ref>{{Citiranje weba|url=https://siusa.archivi.beniculturali.it/cgi-bin/pagina.pl?TipoPag=profist&Chiave=419|title=Milizia volontaria per la sicurezza nazionale - MVSN, 1923 - 1943|language=talijanski|publisher=Sistema Informativo Unificato per le Sprintendenze Archivistiche|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ilmessaggero.it/rubriche/accadde_oggi/benito_mussolini_costituisce_milizia_volontaria_sicurezza_nazionale-1480267.html|title=14 gennaio 1923 Benito Mussolini costituisce la Milizia Volontaria per la Sicurezza Nazionale|author=Enrico Gregori|date=13. siječnja 2016.|language=talijanski|publisher=Il Messaggero|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.patriaindipendente.it/idee/formazione/promemoria-4-la-milizia-volontaria-per-la-sicurezza-nazionale/|title=PROMEMORIA 4. La milizia volontaria per la sicurezza nazionale|author=Paolo Papotti|date=6. ožujka 2020.|language=talijanski|publisher=Periodico dell’Associazione Nazionale Partigiani d’Italia|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Naposlijetku će 3. siječnja 1925. godine Mussolini održati govor u talijanskom parlamentu gdje će deklarirati svoje pravo na vrhovnu vlast i odlučnost da okonča socijalističku subverziju, nakon čega je oduzet mandat socijalističkim zastupnicima u parlamentu; uzima se da je od toga dana Mussolini vladao Italijom kao diktator.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.lifeinitaly.com/history/italy-between-1922-1945-the-rule-of-mussolini/|title=Italy Between 1922-1945 – The Rule Of Mussolini|author=Helga Dosa|date=19. ožujka 1921.|language=engleski|publisher=life in italy|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://storia.camera.it/regno/lavori/leg27/sed049.pdf|title=Atti Parlamentari — 2021 — Camera dei Deputati
LEGISLATURA XXVII — TORNATA DEL 3 GENNAIO 1925, govor predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova Benita Mussolinija od 3. lipnja 1925., str. 2028 do 2032|language=talijanski|publisher=slubženeslužbene stranice talijanskog parlamenta|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
 
2. listopada 1925. godine sklapaju fašisti s gospodarstvenicima okupljenima u Općem savezu talijanske industrije ("''Confindustria''") sporazum poznat pod imenom ''Patto di Palazzo Vidoni'', kojim su fašisti dobili monopol na sindikalno organiziranje talijanskih radnika, i time zaokružiti misiju koju su sebi postavili: udaljiti ljevičare od talijanskog radništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://ilgiornaledelriccio.com/2018/06/05/4-giugno-1944-leccidio-de-la-storta-bruno-buozzi-il-sindacalismo-e-la-lezione-che-ci-impartiscono-in-questi-giorni/|title=4 Giugno 1944: l’eccidio de La Storta, Bruno Buozzi, il sindacalismo e la lezione che ci impartiscono in questi giorni.|author=Marcello Colasanti|date=5. kolovoz 2018.|language=talijanski|publisher=IL GIORNALE DEL RICCIO|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Stvarajući stanovitu ravnotežu između vlasnika i radnika, fašisti nastoje stvoriti tzv. [[Korporativizam|'''korporativizam''']], kao posve novi oblik političke vladavine, u kojemu se društvo - uključujući tu privatna poduzeća, sindikate, razna udruženja - posve identificira s državom, vođenom na krajnje autoritaran način. Radnici, službenici, obrtnici, industrijalci su pripadnici svojih ''korporacija'', koje sve imaju zadaću da kao dijelovi fašističke države surađuju u slozi.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.researchgate.net/publication/292945648_Il_Corporativismo_Un_paradosso_della_politica_economica_dello_stato_fascista_Corporativism_A_paradox_of_the_economic_policy_of_the_fascist_state|title=IL CORPORATIVISMO: UN PARADOSSO DELLA POLITICA ECONOMICA DELLO STATO FASCISTA|author=Natascia Ridolfi i Ada di Nucci|language=talijanski|publisher=Pecvnia, núm. 19 (julio-diciembre 2014), pp. 61-80|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.researchgate.net/publication/315176857_The_Public-Private_Dichotomy_in_Fascist_Corporativism_Discursive_Strategies_and_Models_of_Legitimization|title=The Public–Private Dichotomy in Fascist Corporativism: Discursive Strategies and Models of Legitimization|author=Maurizio Cau|date=Ožujak 2017|language=engleski|publisher=Politics and Governance 5(1):26|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
 
Na vrhu tog ''korporativističkog'' poretka stoji Veliki savjet fašizma (''Gran Consiglio del Fascismo''), kojem je središnjem tijelu Nacionalne fašističke partije kojemu Zakonom 2693 od 9. prosinca 1928. dana ovlast da "koordinira i integrira" sve aktivnosti režima.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.raiscuola.rai.it/storia/articoli/2021/02/I-poteri-del-Gran-Consiglio-del-Fascismo-ac72898b-ce36-4cf7-9973-9a5e654bd5c5.html|title=I poteri del Gran Consiglio del Fascismo|author=Giovani Sabbatucci|language=talijanski|publisher=RAI|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.fattiperlastoria.it/leggi-fascistissime/|title=Leggi fascistissime: cosa sono e riassunto del testo|author=Agostino Raso|date=3. studenog 2020.|language=talijanski|publisher=Fatti per la Storia|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Naposljetku je 1939. godine i formalno ukinut donji dom parlamenta kojega je birao narod na izborima makar koliko neslobodnima, i zamjenjenzamijenjen Domom fašija (mjesnih organizacija fašističke partije) i korporacija (''Camera dei fasci e delle corporazioni'') kojega su činili članovi Velikog savjeta fašizma i drugi rukovodioci fašističke partije (ostao je kao gornji dom parlamenta Senat s članovima koje je doživotno imenovao kralj; do 1939. godine je većina tih doživotnih senatora bila iz redova fašista).<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ilsole24ore.com/art/19-gennaio-1939-ottant-anni-fa-fascismo-spazzava-via-parlamento-tentazione-dell-astoriologia-e-suoi-rischi-AESP21HH|title=19 gennaio 1939, ottant’anni fa il fascismo spazzava via il Parlamento: la tentazione dell’astoriologia e i suoi rischi|author=Emilio Gentile|date=19. siječnja 2019.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
 
== Vladavina ==
1927. godine fašisti su osnovali tajnu policiju OVRA, (''Organizzazione per la Vigilanza e la Repressione dell'Antifascismo,'' tj. Organizacija za nadzor i suzbijanje antifašizma), čijih će čak 50.000 agenata uskoro tajnom nadzoru podvrgnuti praktično sve aspekte društvenog života.<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?id=0bRaa7UuD6EC&pg=PA712&lpg=PA712&dq=OVRA+fascist+50,000+agent&source=bl&ots=tVbvi4Z9Aw&sig=ACfU3U2cq2uQRCznh2bhQqaXq9ZyJS0BqA&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjGleDHpcnvAhXeAmMBHUBVBhUQ6AEwDnoECAgQAw#v=onepage&q=OVRA%20fascist%2050%2C000%20agent&f=false|title=The Library of Congress World War II Companion, str. 712|author=David M. Kennedy|date=2007.|language=engleski|publisher=Simon and Schuster,|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
 
Fašisti su imali jasnu viziju Italije kao zemlje koja naprosto mora dostići druge velike države, s kojima se - uz veliku financijski i ljudsku cijenu - na istoj strani borila u I. svjetskom ratu. To je značilo voditi tada uobičajenu [[Kolonijalizam|kolonijalističku]] politiku. Nakon što je Italija pred I. svjetski rat uspjela [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] oduzeti [[Libija|Libiju]], Mussolini je već 1923. godine morao narediti talijanskim kolonijalnim snagama da se upuste u ozbilnoozbiljno ratovanje protiv lokalnog stavnovništastanovništa koje se pokazalo buntovnim. U slijedećih deset godina, u [[Cirenaika|Cirenaici]] će talijanske snage pobiti oko četvrtine tamošnjeg relativno malobrojnog stanovništva, koje je brojilo nešto više od 200 tisuća ljudi. Daljnjih 100.000 lokalnih arapa je prognano sa svojih ognjišta.<ref>Mann, Michael (2006). ''T[https://books.google.hr/books?id=cGHGPgj1_tIC&pg=PA309&redir_esc=y&hl=hr#v=onepage&q&f=false he Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing],'' Cambridge University Press, str. 309. </ref>
 
Libija je, naravno, u ono vrijeme bila tek nešto više od pustare - Talijanima je doista bilo jasno da su osvojili najsiromašniji dio Sjeverne Afrike, koji nije dovoljno interesirao mnogo moćnije kolonijalne sile Francusku i Veliku Britaniju. Iz [[Somalija|Somalije]] i [[Eritreja|Eritreje]] - jedinih skromnih kolonija koju je mlada talijanska država bila prisvojila još 1880-ih godina,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bbc.com/news/world-africa-14094632|title=Somalia profile - Timeline|date=4. siječnja 2018.|language=engleski|publisher=BBC|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://dannyreviews.com/h/Colonialism_Eritrea.html|title=Italian Colonialism in Eritrea, 1882-1941:
Policies, Praxis and Impact, prikaz knjige autora Tekeste Negash iz 1987.l|author=Danny Yee|date=svibanj 2006.|publisher=Danny Yee's Book Reviews|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Italija je 1935. godine napala Etiopiju - rijetku afričku zemlju koja je održala samostalnost; do 1936. godine će Italija uglavnom slomiti etiopski otpor - ali tek nakon što su pribjegli korištenju bojnih otrova i masovnim zločinima protiv civilnog stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-1-4039-8158-5_5|title=Poison Gas and Atrocities in the Italo-Ethiopian War (1935–1936)|author=Alberto Sbacchi|date=2005.|language=engleski|publisher=Ben-Ghiat R., Fuller M. (eds)|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Obzirom da je Etiopija kao neovisna zemlja bila članicom [[Liga naroda|Lige naroda]], proglašene su ekonomske sankcije protiv Italije, koje su međutim uglavnom provodile Francuska i Velika Britanija - Njemačka i Sjedinjene Američke Države su odbile sudjelovati u sankcijama. Gospodarske sankcije su Italiji izazvale tek ograničenu ekonomsku štetu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://st.ilsole24ore.com/art/SoleOnLine4/Italia/2009/10/storie-storia-18-novembre-sanzioni-italia.shtml?refresh_ce=1|title=18 novembre 1935: le sanzioni all'Italia|author=Marco Innocenti|date=17. studenog 2009.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Međutim je u kontektstukontekstu tih sankcija, talijanska država uvela zabranu iznošenja strane valute iz zemlje i u cijelosti preuzela nadzor nad svim valutnim poslovima, a i uvoz je bio dopušten tek ukoliko bi ga država dopustila. Od 1936. godine, državna vlast je preuzela i potpunu kontrolu nad dodjeljivanjem kredita, te je u toj točki zapravo cjelokupan gospodarski život bio pod izrazitom državnom kontrolom.<ref name=":0" />
 
Iste 1936. god. je Italija intervenirala na monarhističkoj strani u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]], te je nepuna dva mjeseca nakon njegovog početka okupirala španjolski otok [[Mallorca|Mallorcu]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://italianiinguerra.wordpress.com/2019/06/01/il-conte-rossi-arconovaldo-bonaccorsi-e-loccupazione-italiana-delle-baleari/|title=“Il conte Rossi” Arconovaldo Bonacorsi e l’occupazione italiana delle Baleari|date=1. lipnja 2019.|language=talijanski|publisher=Italiani in Guerra|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Monarhističkoj strani je Italija poslala znatnu vojnu pomoć uključujući vojne postrojbe pod nazivom ''Corpo Truppe Volontarie'', ukupno 78.000 talijanskih vojnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/0968344517696526|title=A fascist warfare? Italian fascism and war experience in the Spanish Civil War (1936–39)|author=Javier Rodrigo|date=12. rujna 2017.|language=engleski|publisher=War in History, Vol 26, Issue 1, 2019|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
 
Italija pod fašistima je bila nezadovoljna odnosima s Kraljevinom Jugoslavijom, očigledno i samim postojanjem te države koja je ugrožavala talijansku potpunu kontrulokontrolu na [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Već u studenom 1922. godine, Mussolini je u intervjuu za Beogradsku ''Politiku'' prilično jasno rekao da želi prijateljske odnose sa Srbijom, kojih će biti ukoliko se ona orijentira prema Egejskom moru (Osmanski teritorij na Egejskom moru su sile pobjednice u I. svjetskom ratu prepustile Grčkoj, a ne Srbiji), umjesto prema Jadranu. 1929. godine Italija omogućuje Ustašama, koji su deklarirali spremnost na oružanu borbu radi rušenja Jugoslavije, da organiziraju paravojne postrojbe na talijanskom teritoriju. 1932. godine će s talijanskog teritorija kod [[Zadar|Zadra]] grupa ustaša provaliti u Liku i napasti žandarmerijsku postaju u [[Brušane|Brušanima]], istražujući mogućnosti da u Hrvatskoj podignu ustanak (v. [[Lički ustanak]]). 1934.. god. će Francuska i druge zapadne zemlje uspjeti privoliti Italiju i Jugoslaviju da primire svoje odnose, pa su i ustaške postrojbe u Italiji deaktivirane, a sami ustaše stavljeni u konfinaciju.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bib.irb.hr/123463|title=Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine, doktorska disertacija|author=Mario Jereb|date=2003.|publisher=Filozofski fakultet u Zagrebu|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Italije su održavani, te su uređene granice; u njima je kamen spoticanja uvijek bio utjecaj na Albaniju (dakle, još jednim područjem na Jadranu), gdje je Jugoslavija pokušavala dovesti u pitanje pretežni talijanski utjecaj; organiziranje ustaških postrojbi u Italiji je međutim bio jasan znak da Italija ima vrlo agresivne namjere prema svojem susjedu na istočnoj strani Jadrana.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=315697|title=Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla (1918-1941)|author=Bogdan Krizman|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 7 No. 1, 1975.|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
 
U travnju 1939. godine, Italija je napala Albaniju. Siromašna i mala zemlja koja je i do tada bila djelomično ovisna o Italiji nije pružila veliki otpor, te je rat trajao 5 dana, uz skromne ljudske gubitke.