Fašizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 18:
Poslije [[Drugi svjetski rat |Drugog svjetskog rata]] samo je mali broj političkih stranaka i grupa sebe otvoreno opisivao kao fašističke i izraz su češće pejorativno koristili politički protivnici.
Talijanski fašizam je vladao znatnim područjima naseljenima Hrvatima, koja su danas dio Republike Hrvatske, te je ondje sustavno provodio politiku [[Talijanizacija|talijanizacije]], koja je uključivala zabranu korištenja hrvatskog jezika u školama i svim drugim javnim mjestima, te onemogućavanje socijalnog napredovanja svim onim Hrvatima koji nisu pokazivali spremnost da prihvate talijanski jezik i kulturu, tj. da postanu Talijani.
== Početci: Mussolinijeve grupe vojnih veterana u Milanu, talijanske paravojne postrojbe koje zauzimaju hrvatsku Rijeku ==
Line 38 ⟶ 40:
Na vrhu tog ''korporativističkog'' poretka stoji Veliki savjet fašizma (''Gran Consiglio del Fascismo''), kojem je središnjem tijelu Nacionalne fašističke partije kojemu Zakonom 2693 od 9. prosinca 1928. dana ovlast da "koordinira i integrira" sve aktivnosti režima.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.raiscuola.rai.it/storia/articoli/2021/02/I-poteri-del-Gran-Consiglio-del-Fascismo-ac72898b-ce36-4cf7-9973-9a5e654bd5c5.html|title=I poteri del Gran Consiglio del Fascismo|author=Giovani Sabbatucci|language=talijanski|publisher=RAI|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://www.fattiperlastoria.it/leggi-fascistissime/|title=Leggi fascistissime: cosa sono e riassunto del testo|author=Agostino Raso|date=3. studenog 2020.|language=talijanski|publisher=Fatti per la Storia|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref> Naposljetku je 1939. godine i formalno ukinut donji dom parlamenta kojega je birao narod na izborima makar koliko neslobodnima, i zamijenjen Domom fašija (mjesnih organizacija fašističke partije) i korporacija (''Camera dei fasci e delle corporazioni'') kojega su činili članovi Velikog savjeta fašizma i drugi rukovodioci fašističke partije (ostao je kao gornji dom parlamenta Senat s članovima koje je doživotno imenovao kralj; do 1939. godine je većina tih doživotnih senatora bila iz redova fašista).<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.ilsole24ore.com/art/19-gennaio-1939-ottant-anni-fa-fascismo-spazzava-via-parlamento-tentazione-dell-astoriologia-e-suoi-rischi-AESP21HH|title=19 gennaio 1939, ottant’anni fa il fascismo spazzava via il Parlamento: la tentazione dell’astoriologia e i suoi rischi|author=Emilio Gentile|date=19. siječnja 2019.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=23. ožujka 2021.}}</ref>
== Vladavina ==
Fašisti su uspostavili diktaturu uz punu primjenu tada suvremenih sredstava propagande i kontrole stanovništva. Uspostavljana je u Italiji [[jednostranačka država]], gdje su pripadnici fašističke stranke s vremenom pod kontrolu stavili praktično sve državne i društvene institucije, pa i gospodarski život.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.studentville.it/appunti/fascismo/|title=Storia Contemporanea: Fascismo|date=31. siječnja 2018.|language=talijanski|publisher=StudentVille|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
Po svojem dolasku na vlast, Mussolini je uglavnom provodio liberalne ekonomske politike, ne konfrontirajući se s talijanskim kapitalistima. Nakon nekoliko godina, počeo je s većim intervencijama države u gospodarskom životu. 1933. godine osnovan je IRI (''Istituto per la ricostruzione industriale'', Institut za industrijsku obnovu), putem kojega je država u svoje ruke preuzela dioničke udjele u znatnom dijelu gospodarstva. Intervencije države u gospodarstvo uključivale su velike projekte melioracije i gradnje novih gradova (gradića, zapravo) uz primjenu suvremene arhitekture i fašističkih doktrina o društvenom životu.<ref name=":0">{{Citiranje weba|url=http://storiaxxisecolo.it/fascismo/fascismo3.htm|title=Fascismo: La politica economica|language=talijanski|publisher=Storia XXI Secolo|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Primjer jednog od tih novopodignutih gradića je [[Raša (općina)|Raša]] (Arsia), gradić za rudare u Istri sagrađen 1936. i 1937. godine. ▼
Prvi ozbiljni fašistički projekt na gospodarskom polju 1925. je bila ''Battaglia del Grano'' (Bitka za žito), započeta 1925. godine s nakanom da se Italija učini neovisnom od uvoza hrane. Uz dosta troška, Italija je smanjila uvoz žita za 75 posto.<ref>{{Citiranje weba|url=https://lanostrastoria.corriere.it/2015/11/10/quando-mussolini-sognava-lautosufficienza-dei-granai/|title=Quando Mussolini Sognava l'Autosufficienza dei Granai|author=Dino Messina|date=10. studenog 2015.|language=talijanski|publisher=Corriere della Sera|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> ▼
1927. godine fašisti su osnovali tajnu policiju OVRA, (''Organizzazione per la Vigilanza e la Repressione dell'Antifascismo,'' tj. Organizacija za nadzor i suzbijanje antifašizma), čijih će čak 50.000 agenata uskoro tajnom nadzoru podvrgnuti praktično sve aspekte društvenog života.<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?id=0bRaa7UuD6EC&pg=PA712&lpg=PA712&dq=OVRA+fascist+50,000+agent&source=bl&ots=tVbvi4Z9Aw&sig=ACfU3U2cq2uQRCznh2bhQqaXq9ZyJS0BqA&hl=hr&sa=X&ved=2ahUKEwjGleDHpcnvAhXeAmMBHUBVBhUQ6AEwDnoECAgQAw#v=onepage&q=OVRA%20fascist%2050%2C000%20agent&f=false|title=The Library of Congress World War II Companion, str. 712|author=David M. Kennedy|date=2007.|language=engleski|publisher=Simon and Schuster,|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
▲Po svojem dolasku na vlast, Mussolini je
Fašisti su imali jasnu viziju Italije kao zemlje koja naprosto mora dostići druge velike države, s kojima se - uz veliku financijski i ljudsku cijenu - na istoj strani borila u I. svjetskom ratu. To je značilo voditi tada uobičajenu [[Kolonijalizam|kolonijalističku]] politiku. Nakon što je Italija pred I. svjetski rat uspjela [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] oduzeti [[Libija|Libiju]], Mussolini je već 1923. godine morao narediti talijanskim kolonijalnim snagama da se upuste u ozbiljno ratovanje protiv lokalnog stanovništa koje se pokazalo buntovnim. U slijedećih deset godina, u [[Cirenaika|Cirenaici]] će talijanske snage pobiti oko četvrtine tamošnjeg relativno malobrojnog stanovništva, koje je brojilo nešto više od 200 tisuća ljudi. Daljnjih 100.000 lokalnih arapa je prognano sa svojih ognjišta.<ref>Mann, Michael (2006). ''T[https://books.google.hr/books?id=cGHGPgj1_tIC&pg=PA309&redir_esc=y&hl=hr#v=onepage&q&f=false he Dark Side of Democracy: Explaining Ethnic Cleansing],'' Cambridge University Press, str. 309. </ref>▼
▲Prvi ozbiljni fašistički projekt na gospodarskom polju 1925. je bila ''Battaglia del Grano'' (Bitka za žito), započeta 1925. godine s nakanom da se Italija učini neovisnom od uvoza hrane. Uz dosta troška, Italija je nakon desetak godina smanjila uvoz žita za 75 posto.<ref>{{Citiranje weba|url=https://lanostrastoria.corriere.it/2015/11/10/quando-mussolini-sognava-lautosufficienza-dei-granai/|title=Quando Mussolini Sognava l'Autosufficienza dei Granai|author=Dino Messina|date=10. studenog 2015.|language=talijanski|publisher=Corriere della Sera|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
Libija je, naravno, u ono vrijeme bila tek nešto više od pustare - Talijanima je doista bilo jasno da su osvojili najsiromašniji dio Sjeverne Afrike, koji nije dovoljno interesirao mnogo moćnije kolonijalne sile Francusku i Veliku Britaniju. Iz [[Somalija|Somalije]] i [[Eritreja|Eritreje]] - jedinih skromnih kolonija koju je mlada talijanska država bila prisvojila još 1880-ih godina,<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bbc.com/news/world-africa-14094632|title=Somalia profile - Timeline|date=4. siječnja 2018.|language=engleski|publisher=BBC|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=https://dannyreviews.com/h/Colonialism_Eritrea.html|title=Italian Colonialism in Eritrea, 1882-1941:▼
Policies, Praxis and Impact, prikaz knjige autora Tekeste Negash iz 1987.l|author=Danny Yee|date=svibanj 2006.|publisher=Danny Yee's Book Reviews|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Italija je 1935. godine napala Etiopiju - rijetku afričku zemlju koja je održala samostalnost; do 1936. godine će Italija uglavnom slomiti etiopski otpor - ali tek nakon što su pribjegli korištenju bojnih otrova i masovnim zločinima protiv civilnog stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-1-4039-8158-5_5|title=Poison Gas and Atrocities in the Italo-Ethiopian War (1935–1936)|author=Alberto Sbacchi|date=2005.|language=engleski|publisher=Ben-Ghiat R., Fuller M. (eds)|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Obzirom da je Etiopija kao neovisna zemlja bila članicom [[Liga naroda|Lige naroda]], proglašene su ekonomske sankcije protiv Italije, koje su međutim uglavnom provodile Francuska i Velika Britanija - Njemačka i Sjedinjene Američke Države su odbile sudjelovati u sankcijama. Gospodarske sankcije su Italiji izazvale tek ograničenu ekonomsku štetu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://st.ilsole24ore.com/art/SoleOnLine4/Italia/2009/10/storie-storia-18-novembre-sanzioni-italia.shtml?refresh_ce=1|title=18 novembre 1935: le sanzioni all'Italia|author=Marco Innocenti|date=17. studenog 2009.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Međutim je u kontekstu tih sankcija, talijanska država uvela zabranu iznošenja strane valute iz zemlje i u cijelosti preuzela nadzor nad svim valutnim poslovima, a i uvoz je bio dopušten tek ukoliko bi ga država dopustila. Od 1936. godine, državna vlast je preuzela i potpunu kontrolu nad dodjeljivanjem kredita, te je u toj točki zapravo cjelokupan gospodarski život bio pod izrazitom državnom kontrolom.<ref name=":0" /> ▼
U vrijeme međunarodnih sankcija kojima je bila izvrgnuta zbog napada na Etiopiju 1935. godine, talijanska država je uvela zabranu iznošenja strane valute iz zemlje i u cijelosti preuzela nadzor nad svim valutnim poslovima, a i uvoz roba je bio dopušten tek ukoliko bi ga država dopustila. Od 1936. godine, državna vlast je preuzela i potpunu kontrolu nad dodjeljivanjem kredita, te je u toj točki zapravo cjelokupan gospodarski život bio pod izrazitom državnom kontrolom.<ref name=":02" />
Mussolini je pokušao popraviti odnose Italije s [[Katolička Crkva|Katoličkom crkvom]], koji su bili loši još otkad Italija 1866. godine provela ukidanje brojnih [[Samostan|samostana]] i nacionalizaciju crkvenih imanje, te 1870. godine bila pripojila područje [[Papinska Država|Papinske Države]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.academia.edu/10308673/Le_leggi_di_liquidazione_dell_asse_ecclesiastico_nel_biennio_1866_1867_un_iter_complesso_e_una_soluzione_traumatica|title=Le leggi di liquidazione dell’asse ecclesiastico nel biennio 1866-1867: un iter complesso e una soluzione traumatica|author=Danilo Breschi|date=2014.|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Nakon potpisivanja Lateranskih ugovora iz 1929. god. su ti odnosi nakratko bili vrlo dobri, da bi se ubrzo opet pokvarili nakon što je Katolička crkva shvatila da fašisti svoju ideologiju žele nametnuti - osobito mlađim generacijama - i ondje gdje je ona u izravnoj koliziji sa sadržajem katoličke vjere.<ref>{{Citiranje weba|url=https://storiaazionecattolica.altervista.org/azione-cattolica/storia-2/il-contrasto-col-fascismo/|title=Storia dell'Azione Cattolica Italiana: Il contrasto col fascismo (1931)|language=taljanski|publisher=Azione Cattolica Italiana|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Papa [[Pio XI.]] je [[Enciklika|enciklici]] [[Non abbiamo bisogno]] iz [[1931.]] osudio fašističko "''pogansko klanjanje Državi''" i obrazovanje mladeži na način da se u njih "''usađuje mržnja, nasilje i bahatost''". Zahvaljujući lošim odnosima Crkve i talijanske države, u Istri su katolički svećenici ostali jedinim hrvatskim intelektualcima kojima je bilo moguće nastaviti s radom u toj pokrajini pod talijanskom vlašću, te su predstavljali ozbiljnu zapreku od fašista provođenoj [[Talijanizacija|talijanizaciji]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/biskupija-istarski-svecenici-bili-su-zrtve-fasizma-foto-20170927|title=Biskupija: Istarski svećenici bili su žrtve fašizma|author=HINA|date=27. rujna 2017.|publisher=tportal|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
== Vanjska politika ==
▲Fašisti su imali jasnu viziju Italije kao zemlje koja naprosto mora dostići druge velike države, s kojima se - uz veliku financijski i ljudsku cijenu - na istoj strani borila u I. svjetskom ratu. To je značilo voditi tada uobičajenu [[Kolonijalizam|kolonijalističku]] politiku. Nakon što je Italija pred I. svjetski rat uspjela [[Osmansko Carstvo|Osmanskom carstvu]] oduzeti [[Libija|Libiju]], Mussolini je već 1923. godine morao narediti talijanskim kolonijalnim snagama da se upuste u
U Europi, uspio se Mussolini nametnuti kao pokrovitelj [[Austrofašizam|austrofašističkom]] režimu koju je tom zemljom upravljao od 1934. god. do Anschlussa s Njemačkom 1938. godine. U kontekstu svoje potpore neovisnosti Austrije, Italija je više godina bila u napetim odnosima s Njemačkom pod [[Adolf Hitler|Adolfom Hitlerom]], koji uopće nije skrivao ambiciju da Njemačkoj pripoji Austriju.
Italija pod fašistima je bila nezadovoljna odnosima s Kraljevinom Jugoslavijom, očigledno i samim postojanjem te države koja je ugrožavala talijansku potpunu kontrolu na [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Već u studenom 1922. godine, Mussolini je u intervjuu za Beogradsku ''Politiku'' prilično jasno rekao da želi prijateljske odnose sa Srbijom, kojih će biti ukoliko se ona orijentira prema Egejskom moru (Osmanski teritorij na Egejskom moru su sile pobjednice u I. svjetskom ratu prepustile Grčkoj, a ne Srbiji), umjesto prema Jadranu.
▲
▲Policies, Praxis and Impact, prikaz knjige autora Tekeste Negash iz 1987.l|author=Danny Yee|date=svibanj 2006.|publisher=Danny Yee's Book Reviews|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Italija je 1935. godine napala Etiopiju - rijetku afričku zemlju koja je održala samostalnost; do 1936. godine će Italija uglavnom slomiti etiopski otpor - ali tek nakon što su pribjegli korištenju bojnih otrova i masovnim zločinima protiv civilnog stanovništva.<ref>{{Citiranje weba|url=https://link.springer.com/chapter/10.1007/978-1-4039-8158-5_5|title=Poison Gas and Atrocities in the Italo-Ethiopian War (1935–1936)|author=Alberto Sbacchi|date=2005.|language=engleski|publisher=Ben-Ghiat R., Fuller M. (eds)|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Obzirom da je Etiopija kao neovisna zemlja bila članicom [[Liga naroda|Lige naroda]], proglašene su ekonomske sankcije protiv Italije, koje su međutim uglavnom provodile Francuska i Velika Britanija - Njemačka i Sjedinjene Američke Države su odbile sudjelovati u sankcijama. Gospodarske sankcije su Italiji izazvale tek ograničenu ekonomsku štetu.<ref>{{Citiranje weba|url=https://st.ilsole24ore.com/art/SoleOnLine4/Italia/2009/10/storie-storia-18-novembre-sanzioni-italia.shtml?refresh_ce=1|title=18 novembre 1935: le sanzioni all'Italia|author=Marco Innocenti|date=17. studenog 2009.|language=talijanski|publisher=Il Sole 24 Ore|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
Iste 1936. god. je Italija intervenirala na monarhističkoj strani u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]], te je nepuna dva mjeseca nakon njegovog početka okupirala španjolski otok [[Mallorca|Mallorcu]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://italianiinguerra.wordpress.com/2019/06/01/il-conte-rossi-arconovaldo-bonaccorsi-e-loccupazione-italiana-delle-baleari/|title=“Il conte Rossi” Arconovaldo Bonacorsi e l’occupazione italiana delle Baleari|date=1. lipnja 2019.|language=talijanski|publisher=Italiani in Guerra|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Monarhističkoj strani je Italija poslala znatnu vojnu pomoć uključujući vojne postrojbe pod nazivom ''Corpo Truppe Volontarie'', ukupno 78.000 talijanskih vojnika.<ref>{{Citiranje weba|url=https://journals.sagepub.com/doi/full/10.1177/0968344517696526|title=A fascist warfare? Italian fascism and war experience in the Spanish Civil War (1936–39)|author=Javier Rodrigo|date=12. rujna 2017.|language=engleski|publisher=War in History, Vol 26, Issue 1, 2019|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
U travnju 1939. godine, Italija je napala Albaniju. Siromašna i mala zemlja koja je i do tada bila djelomično ovisna o Italiji
▲Italija pod fašistima je bila nezadovoljna odnosima s Kraljevinom Jugoslavijom, očigledno i samim postojanjem te države koja je ugrožavala talijansku potpunu kontrolu na [[Jadransko more|Jadranskom moru]]. Već u studenom 1922. godine, Mussolini je u intervjuu za Beogradsku ''Politiku'' prilično jasno rekao da želi prijateljske odnose sa Srbijom, kojih će biti ukoliko se ona orijentira prema Egejskom moru (Osmanski teritorij na Egejskom moru su sile pobjednice u I. svjetskom ratu prepustile Grčkoj, a ne Srbiji), umjesto prema Jadranu. 1929. godine Italija omogućuje Ustašama, koji su deklarirali spremnost na oružanu borbu radi rušenja Jugoslavije, da organiziraju paravojne postrojbe na talijanskom teritoriju. 1932. godine će s talijanskog teritorija kod [[Zadar|Zadra]] grupa ustaša provaliti u Liku i napasti žandarmerijsku postaju u [[Brušane|Brušanima]], istražujući mogućnosti da u Hrvatskoj podignu ustanak (v. [[Lički ustanak]]). 1934.. god. će Francuska i druge zapadne zemlje uspjeti privoliti Italiju i Jugoslaviju da primire svoje odnose, pa su i ustaške postrojbe u Italiji deaktivirane, a sami ustaše stavljeni u konfinaciju.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.bib.irb.hr/123463|title=Razvoj i djelovanje Ustaškog pokreta od nastanka do travnja 1941. godine, doktorska disertacija|author=Mario Jereb|date=2003.|publisher=Filozofski fakultet u Zagrebu|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Diplomatski odnosi između Jugoslavije i Italije su održavani, te su uređene granice; u njima je kamen spoticanja uvijek bio utjecaj na Albaniju (dakle, još jednim područjem na Jadranu), gdje je Jugoslavija pokušavala dovesti u pitanje pretežni talijanski utjecaj; organiziranje ustaških postrojbi u Italiji je međutim bio jasan znak da Italija ima vrlo agresivne namjere prema svojem susjedu na istočnoj strani Jadrana.<ref>{{Citiranje weba|url=https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=315697|title=Italija u politici kralja Aleksandra i kneza Pavla (1918-1941)|author=Bogdan Krizman|publisher=Časopis za suvremenu povijest, Vol. 7 No. 1, 1975.|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref>
U Drugi svjetski rat se fašistička Italija uključila na strani Njemačke, pogrešno ocjenjujući da će Njemačka pobijediti u tom ratu. Njemačka je potom pomogla [[Grčko-talijanski rat|Italiji da savlada Grčku]] (koji se zadatak pokazao preteškim za glomazne, ali nedovoljno osuvremenjene talijanske vojne snage), a slanjem njemačkog [[Afrički korpus|Afričkog korpusa]] je nastojao pomoći talijanskim snagama u Libiji, koje se pokazale nedoraslima britanskim vojnim snagama koje su djelovale iz [[Egipat|Egipta]]. Upravo iz Sjeverne Afrike je krenula [[Saveznička invazija Sicilije]] koja je otpočela 9. srpnja 1943., te okončala 17. kolovoza 1943. god. uz potpuni poraz talijanskih i njemačkih snaga. Uslijedila je kapitulacija Italije 8. rujna 1943. god., nakon što je Veliki savjet fašizma 23. srpnja 1943. god. smijenio Mussolinija, kojega je Kralj istoga dana stavio u pritvor. [[Saveznici]] nisu bili skloni dogovoru s talijanskim fašistima, pa su većinu talijanske vojske zarobili Nijemci, koji su okupirali skoro čitav talijanski teritorij. Uslijedilo je skoro dvije godine borbi u kojima su savezničke snage vrlo postupno potiskivale njemačke snage prema sjevernim granicama Italije - do kojih saveznici zapravo i nisu došli sve do kapitulacije Njemačke 1945. godine. U područjima Italije koje su okupirali Nijemci, proglašena je Talijanska socijalna republika na čijem je čelu - ali tek sa statusom pomagača njemačkom okupatoru - Benito Mussolini sa svojim fašistima. Fašisti su davali ljudstvo za vojne i policijske postrojbe koje su se borile protiv sve raširenijih partizanskih postrojbi u dijelu Italije pod njemačkom okupacijom. Tada fašisti u potpunosti surađuju i u [[Holokaust|holokaustu]] nad Židovima, kako je već tražio [[Treći Reich]].
Tijekom Drugog svjetskog rata, Italija je nakon [[Travanjski rat|kapitulacije Jugoslavije]] u travnju 1941. sebi pripojila znatan dio [[Slovenija|Slovenije]] (uključujući čak Ljubljanu), [[Kraljevina Crna Gora (1941.)|Crnu Goru]], te [[Kosovo]] i dijelove [[Sjeverna Makedonija|Makedonije]] nastanjene Albancima (koje je za narednih nekoliko godina pripojila Albaniji); podržala je i osnivanje [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]]. Međutim fašistička Italija vodstvu NDH odmah predlože granice gdje bi Italiji bilo pripojen pojas od nekoliko desetaka kilometara uz Jadran. Makar je vrh NDH [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskim ugovorima]] iz 1941. god. pristao na stanovito širenje talijanskog teritorija i prihvatio Italiju kao vanjskopolitičkog pokrovitelja, ustupci Italiji su među Hrvatima izazvali takvo nezadovoljstvo, da je između ustaša i talijanskih fašista nastalo pravo neprijateljstvo.<ref>{{Citiranje weba|url=https://books.google.hr/books?redir_esc=y&hl=hr&id=6WBpAAAAMAAJ&focus=searchwithinvolume&q=zabrinuto%C5%A1%C4%87u+brojni+dokazi|title=NDH između Hitlera i Mussolinija, Opseg 2, str. 196.|author=Bogdan Krizman|date=1980.|publisher=Globus|accessdate=24. ožujka 2021.}}</ref> Nakon kapitulacije Italije 1943. god., NDH će raskinuti Rimske ugovore iz 1943. god., ali u krajeve koje je Italija stekla nakon I. svjetskog rata nije smjela pristupiti. U tim krajevima je ipak nastao [[Istra u Narodnooslobodilačkom pokretu|masovni ustanak Hrvata]], pred kojim su talijanski fašisti ustuknuli, te je ugušen njemačkim tzv. [[Rommelova ofenziva|Rommelovim ofenzivama]].
▲U travnju 1939. godine, Italija je napala Albaniju. Siromašna i mala zemlja koja je i do tada bila djelomično ovisna o Italiji nije pružila veliki otpor, te je rat trajao 5 dana, uz skromne ljudske gubitke.
== Fašizam kao opći naziv za desničarske totalitarističke režime i političke pokrete ==
| |||