Ruska pravoslavna Crkva: razlika između inačica

Od [[17. svibnja]] [[2007.]]., nakon potpisivanja Akta o kanonskoj zajednici između Ruske pravoslavne Crkve i Ruske pravoslavne zagranične Crkve, [[Ruska pravoslavna zagranična Crkva]] postala je samoupravna jedinica Ruske pravoslavne Crkve. Samoupravne crkve, [[egzarhat]]i, [[eparhija|eparhije]], sinodalne ustanove, parohije, [[manastir]]i, bratstva, sestrinstva, duhovni znanstveni zavodi i predstavništva, koji se nalaze u sastavu Ruske pravoslavne Crkve čine [[Moskovska patrijaršija]].

U kanonskoj zavisnosti od Ruske pravoslavne Crkve nalaze se autonomna [[Japanska pravoslavna Crkva]] i [[Kineska pravoslavna Crkva]] (gotovo da je prekinula postojanje krajem [[1960.]].-ih godina).

Prema Ustavu Ruske pravoslavne Crkve, najviši organi crkvene vlasti su Pomjesni sabor, Arhijerejski sabor i [[Sveti Sinod]] na čelu s [[patrijarh]]om, koji vrše [[Zakonodavna vlast|zakonodavnu]], [[Izvršna vlast|izvršnu]] i [[Sudska vlast|sudsku vlast]] u okviru svojih nadležnosti. Pomjesni sabor može sazvati Arhijerejski sabor ili u izuzetnim slučajevima patrijarh i Sveti sinod. Pomjesni sabor sastoji se iz svih arhijereja, klirika, [[monah]]a i [[laik]]a. Odlučuje o svim pitanjima, koja se tiču unutrašnje i vanjske djelatnosti Ruske pravoslavne Crkve i bira patrijarha. Posljednji put održan je u siječnju [[2009.]]. godine.