Razlika između inačica stranice »Ivan Bunić Vučić«

m
izmjena wikipoveznica s godinama, replaced: 1609. → 1609. (6)
No edit summary
m (izmjena wikipoveznica s godinama, replaced: 1609. → 1609. (6))
 
== Životopis ==
Potječe iz brojne obitelji; imao je tri brata i četiri sestre. Srednju školu završio je u [[Dubrovnik]]u. Mlad je ostao bez roditelja; majka mu je umrla [[1609.]]. godine, a otac [[1612.]]., te se kao najstariji sin morao brinuti za obitelj. Već [[1615.]]. postaje državni odvjetnik; tu je službu vršio nekoliko godina. Oženio se [[1624.]]. godine bogatom nasljednicom. Kao [[vlastelin]] obavljao je niz državnih službi; pet puta biran za kneza Republike (1642., 1645., 1648., 1651. i 1657.). Žena mu je umrla nakon dvadeset godina braka, [[1644.]] i ostavila mu na brigu devetero djece: dva sina, Sara i [[Nikola Bunić|Nikolicu]], i sedam kćeri. Najstariju kćer je udao, sljedećih pet su išle u dubrovačke samostane, što je u to vrijeme bila uobičajena praksa, a najmlađa se udala nakon očeve smrti, s mirazom koji joj je on pripremio. Uspješno je vodio nasljeđena imanja, na Pelješcu, u [[Oskorušno]]m, na Šipanu i u Gružu, a njima je priključio i novokupljena zemljišta, što je u to vrijeme bila iznimka za plemiće. Naime, od druge polovice 16. stoljeća, a posebice u 17. stoljeću, u doba opće krize vlasteoske klase, plemići su prodavali obiteljska zemljišta i kuće da bi namirili troškove što ih je zahtijevao gosparski život.
 
== Pjesništvo ==
U njegovu opusu izdvaja se kanconijer "''Plandovanja''". Ta je zbirka lirskih pjesama, poglavito ljubavnih, medu najvrjednijima u cjelokupnoj hrvatskoj književnosti. Nije potrebno braniti Bunićeve pozajmice od [[Francesco Petrarca|F. Petrarce]], G. Marina, G. Chiabrere i G. da Venosa, jer originalnost kao kategorija književnog izraza u baroku jednostavno ne postoji. Oblicima, topikom i preuzetim sintagmama, Bunić slijedi dubrovačku pjesničku tradiciju pa su u njega vidljivi petrarkistički biljezi. Tomu već pomalo istrošenom pjesničkom standardu, u "''Plandovanjima''" je dao novu estetičku snagu oslobodivši iz općih resursa svojega vremena i njegove književnosti u prostorima hrvatske riječi do tada neviđeno slikovlje.
 
U ljubavnoj lirici Bunić je individualnim prinosom [[manirizam|manirist]], ali je općim značajkama književne mode nastavio [[renesansa|renesansnu]] praksu domaćih prethodnika ostvarujući visok stupanj sažetosti izraza i do tada nepoznatu lakoću osmeračkog ritma, muzikalnost i simetriju. Na topiku, metaforiku i senzualno-idilični ton Plandovanja nastavlja se pet Bunićevih pastirskih ekloga "''Razgovori pastirski''". Varirajući teokritovsko-vergilijevske obrasce, autor je u tom žanru pisao elegantnije od svojih prethodnika, dok je u eklogi "''Gorštak''" dao primjer monološke komične poeme s parodijskim elementima. Za razliku od "''Plandovanja''" i ekloga koji su na jednom polu Bunićeve [[barok]]nosti, ondje gdje se između ostalog ostvarivao bijeg od pritiska katoličkog institucionalizma, "''Mandalijena pokornica''", "''Nadgrobnice''" i "''Pjesme duhovne''" nalaze se na strani pomodne kršćanske barokne gorljivosti. Religiozna poema "''Mandalijena pokornica''" jedini je tekst, ako se izuzme poslanica [[Ivan Gundulić|Ivanu Gunduliću]] tiskana u izdanju ''Arijadne'' (Ancona, [[1633.]].), što ga je Bunić objavio za života (Ancona, [[1630.]]). Tematsko-motivskim karakteristikama "''Mandalijena pokornica''" nasljeduje strukturu baroknih plačeva, kako onih talijanskih L. Tansilla i E. Valvasonea, tako i Gundulićevih "''[[Suze sina razmetnoga|Suza sina razmetnoga]]''".
 
== Djela ==
121.319

uređivanja