Nikola Šop: razlika između inačica

'''Nikola Šop''' ([[Jajce]], [[1904.]]. - [[Zagreb]], [[1982.]].), hrvatski [[pjesnik]] podrijetlom iz Bosne.

Njegovo djelo iluminira ponajprije samotnički interijer, posvećeni krug "svijetle samoće", u kojem živi svoj imaginirani poetski svijet, više nego i sama religioznost, koja spontano zrači iz njihovih pjesama kao prirodno stanje duha i svijesti. Šop je moderni kršćanin koji ljudskošću prevladava dogme; naivnom dobrodusnošću, poput [[Marko Krneta|fra Marka Krnete]] iz [[Ivo Andrić|Andrićeve]] [[novela|novele]], Šop upućuje svoje stihove [[Isus Krist|Isusu]] bez bogobojaznosti, toplom ljudskom neposrednošću, kao prisne poruke prijatelju koji mu je jednak, koji s njim dijeli dobro i zlo. Šopov Krist je potpuni čovjek, koji se odriče božanske moći da bi omekšao, oplemenio ljudska srca vlastitom poniznošću i dobrotom. Šopove pjesničke zbirke “Pjesme siromašnog sina” ([[1926.]].), “Isus i moja sjena” ([[1934.]].), “Od ranih do kasnih pijetlova” ([[1939.]].) i “Za kasnim stolom” ([[1943.]].), a ništa manje i čudesna, bajkovita pjesnička proza “Tajanstvena prela” ([[1943.]].), unutarnjom profinjenošću religioznog čuvstva, uzdižu se prema svemirskim visinama, koje će nadahnuti njegove zbirke “Kućice u svemiru” ([[1957.]].) i “Astralije” ([[1961.]].). U Šopovoj poeziji religioznost je dosegnula [[kozmička dimenzija|kozmičku dimenziju]] i otkrila svoju estetsku vrijednost.