|
|rodno ime =
|pseudonim =
|rođenje = [[5. ožujka]] [[1943.]].
|mjesto rođenja = [[Škabrnja]], [[Hrvatska]]
|smrt = [[8. rujna]] [[2006.]].
|mjesto smrti = [[Split]], [[Hrvatska]]
|zanimanje = [[glumac]]
}}
'''Josip Genda''' ([[Škabrnja]], [[5. ožujka]] [[1943.]]. - [[Split]], [[8. rujna]] [[2006.]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[glumac]], nacionalni [[Drama|dramski]] prvak.<ref>http://arhiva.hnk-split.hr/autori/glumci/gendaj/index.htm (pristupljeno 5. ožujka 2013.)</ref>
== Životopis ==
=== Rani život ===
Josip Genda rođen je u selu [[Škabrnja]] [[5. ožujka]] [[1943.]]. od oca Mile i majke Marije rođ. Kovač. Do polaska u školu ([[1950.]].) živi u Škabrnji sa svojim sestrama (Milka, Ivka, Slavka), te braćom (Grgo, Niko i Marko), a onda ga stric Šime i žena mu Angelina (koji nemaju djece) uzimaju k sebi na školovanje u [[Split]]. Tu ga uz privolu Josipovih roditelja sudski usvajaju i postaju mu novi “otac i majka”. Od tada je Genda neprekidno živio i radio u [[Split]]u, sve do [[8. rujna]] [[2006.]]. godine kad je preminuo popustivši teškoj bolesti.
U Splitu je završio osnovnu školu, te Kemijsku školu u [[Kaštel Sućurac|Kaštel Sućurcu]]. Zbog nemogućnosti da ga roditelji pošalju u [[Zagreb]] na školovanje (Glumačka akademija) Genda upisuje u Splitu Pedagošku akademiju, gdje je diplomirao [[1967.]]. godine (kemija-biologija). Ali nastavnička karijera Josipa nije zanimala, jer je on već u višim razredima osnovne škole upoznao i započeo svoju “novu [[ljubav]] “ - teatar.
=== Karijera ===
Godine [[1955.]]. dolazi (sa školskim zborom O.Š. ”Luka Botić”) u Dječje kazalište “Titovi mornari“ (sada [[Gradsko kazalište mladih u Splitu]]) gdje se sprema opereta “Velika čarolija” u kojoj Genda svojim upornim radom dolazi do glavne uloge (Jožek). Od tada pa sve do sadašnjih dana ne prestaje njegovo “druženje” s kazalištem.
U Dječjem kazalištu djeluje kao amater do [[1966.]]. godine (odigravši veliki broj uloga), kada potpisuje prvi profesionalni ugovor i postaje - glumac.
Redaju se uloge za ulogom - sve veće, sve odgovornije: ''Hvalisavi vojnik'' (Pirgopolinik), ''Medvjed'' (Smirnov), ''Prosidba'' (Lomov), ''Laža i paralaža'' (Aleksa), ''Cid'' (Cid), ''Macbeth'' (Macbeth), ''Škrtac'' (Harpagon) i mnoge druge.
Kritika je pozitivno ocjenjivala uspjehe mladog umjetnika. Takav rad i takvi rezultati nisu mogli proći nezapaženo, pa su ljudi iz [[Hrvatsko narodno kazalište|Hrvatskog narodnog kazališta]] (točnije, Savo Komnenović, tadašnji direktor Drame) odlučili dovesti Gendu u svoje redove. Tako Genda [[1973.]]. potpisuje ugovor i prelazi u [[Hrvatsko narodno kazalište u Splitu|HNK]] u Splitu. Prelaskom u “Veliki teatar” Genda polako preuzima teret na sebe i polako postaje nositeljom repertoara u toj kući i njezinim prvakom. Skoro pa se ne može ni zamisliti predstava u kojoj Genda ne igra jednu od značajnijih uloga.
Od te davne 1973. godine do [[1996.]]. odigrao je oko 100 premijernih naslova ili više od 1,500 predstava. Kad se tome pridoda broj predstava iz perioda [[Gradsko kazalište mladih, Split|Kazališta mladih]], dolazimo zaista do impozantne brojke. Zbog toga je teško nabrojiti sve Gendine uloge, ali i odabrati mali broj najznačajnijih: ''Šjora File'' (Fabjanko), ''Kartoteka'' (Junak), ''Glorija'' (don Zane), ''Žak fatalist i njegov gospodar'' (Gospodar), ''Filoktet'' (Filoktet), ''Golgota'' (Ksaver), ''Tip koji dobiva pljuske'' (Tip), ''Hrvatski Faust'' (Žanko), ''Kroćenje goropadnosti'' (Grumio), ''Mefisto'' (Hofgen), ''Don Juan'' (Sganarelle), ''Dantova smrt'' (Robespierre), ''Više od ljubavi'' (Eddie), ''Elektra'' (Seljak), ''Opera za tri groša'' (Meki nož), ''Šimun Cirenac'' (Šimun), ''Tango'' (Stomil), ''San ljetne noći'' (Oberon), ''Leda'' (Urban), ''Natan Mudri'' (Natan), ''Ekvinocij'' (Niko), ''Tartif'' (Orgon)...
Osim glume Genda se okušao i u režiji, već u kazalištu “Titovi mornari “ režira nekoliko predstava (''Paunica djevojka'', ''Orlovi rano lete'', ''Jazavac pred sudom''...) te vodi amatersko društvo u Kaštel Sućurcu, gdje također režira desetak predstava (''Da nije jubavi'', ''Klupko'', ''Zajednički stan'', ''Branite ljubav''...)
=== Nagrade ===
Za svoj dugogodišnji uspješni rad ovjenčan je mnogim nagradama [[Udruženje dramskih umjetnika Hrvatske|UDUH]]-a [[1976.]]. Za ulogu Fabijana u ''Šjori Fili'', [[nagrada grada Splita]] [[1981.]]. Za sveukupno umjetničko djelovanje, [[nagrada Dubravko Dujšin]] (“Vjesnik” i UDUH).
[[1984.]]. za Sganarellea u ''Don Juanu'' i Grumija u ''Kroćenju goropadnosti'', Zlatni lovor-vijenac (Sarajevo [[1989.]].) - za seljaka Mikenjanina u ''Elektri'', nagrada tjednika “Danas” i [[Splitsko ljeto|Splitskog ljeta]] - Marul pripala mu je za Seljaka u ''Elektri'' , Mekog Noža u ''Operi za tri groša'' i Šimuna Cirenca u predstavi ''Šimun Cirenac'' [[1989.]]. Dobitnik je i Godišnje nagrade “Slobodne Dalmacije” za umjetnost i kulturu [[1990.]]. Na smotri [[Festival glumca]] u [[Vinkovci]]ma dobiva Nagradu grada Vukovara [[1995.]]. godine.
Za svoj filmski rad nagrađen je Zlatnom arenom na [[Festival igranog filma u Puli|festivalu u Puli]] [[1996.]]. godine za ulogu Odorika u filmu ''Sedam kronika''.
Kandidiran za nagradu Županije splitsko-dalmatinske za životno djelo.<ref>[http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20030311/split04.asp Najteže odabrati laureate - pristigla 34 prijedloga], Slobodna Dalmacija, 11. ožujka 2003.</ref>
| 