Inačica od 12. veljače 2017. u 13:01 uredi MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m →‎top: ispravak ← Starija izmjena		Inačica od 26. ožujka 2021. u 20:14 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m →‎top: izmjena wikipoveznica s godinama Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 1: Pojam '''filozofija povijesti''' iskovao je [[Voltaire]], koji je [[1765.]]. objavio raspravu naslovljenu ''Philosophie de l'histoire''. Preteča "filozofije povijesti" kao posebne filozofske discipline je [[Giambattista Vico\|Giambatista Vico]] (1668.-1744.), koji u svojem djelu ''Principi nove znanosti'' razrađuje prvu filozofiju povijesti na ne-teološkom osnovu. Po Vicu, ljudi sami stvaraju svoju povijest, i nju treba razumjeti na osnovu razumijevanja ljudske prirode, bez pozivanja na teološke pojmove. Za osnivača filozofije povijesti kao posebne filozofske discipline smatra se [[Johann Gottfried Herder\|J. G. Herder]], koji je [[1784.]].–[[1787.]]. objavio ''Ideen zur Prhilosophie der Geschichte der Menscheit'' ("Ideje za filozofiju povijesti humaniteta"). Njegovo se razumijevanje ljudske povijesti zasniva na ideji progresa: povijest je postupno napredovanje čovjeka k punom humanitetu. Možemo govoriti o specifičnoj kršćanskoj filozofiji povijesti kod [[Aurelije Augustin\|Aurelija Augustina]]. Ova [[teologija\|teološka]] koncepcija, koja razlikuje "dva grada" i dvije vrste povijesnog zbivanja (s jedne strane ratovi, politički sukobi itd. su samo "događaji", dok je bitna "povijest spasa") nastavila je utjecati na koncepcije teoretičara i filozofa povijesti, uz razne transformacije, i do najnovijeg doba. ''(Vidi članak [[Historija i povijest u praxis filozofiji]])'' Redak 13: Značajna djela koja se mogu uvrstiti pod pojam "filozofije povijesti" i koja su izazvala mnogo polemika u posljednjem desetljeću XX. stoljeća su [[Francis Fukuyama]]: ''Kraj povijesti'' i [[Samuel P. Huntington]]: [[Sukob civilizacija]]. Prva izražava optimističku liberalnu filozofiju (sustav liberalne demokracije ostao je bez ozbiljnh oponenata), a druga pesimističku konzervativnu (globalni sukobi su neizbježni, u XXI. stoljeću oni će biti "sukobi civilizacija"). Obje knjige prevedene su i objavljene i u Hrvatskoj. Nezaobilazna literatura kod filozofije povijesti je i "Smisao povijesti" [[Nikolaj Berdjajev\|Nikolaja Berdjajeva]], ruskog kršćanskog filozofa koji je bio zatvaran i prognan iz [[SSSR]]. Na hrvatskom izdana [[2005.]]. Djelo [[Franjo Tuđman\|Franje Tuđmana]] ''[[Bespuća povijesne zbiljnosti]]'' također je u većoj mjeri posvećeno filozofiji povijesti, a manjim dijelom je znanstvena [[historiografija]]. Tuđmanova filozofija povijesti je pesimistička: pritišće ga problem "zlosilja" (zla, nasilja) u povijesti. On je kasnije izrazito cijenio [[Samuel P. Huntington\|Huntingtonove]] ideje.

Filozofija povijesti: razlika između inačica