Riječka nadbiskupija: razlika između inačica

U [[srednji vijek|srednjem vijeku]] ovo područje pripada vlasti [[Akvileja|akvilejskoga]] [[patrijarh]]a. Kasnije je područje nadbiskupije podijeljeno između pulskog biskupa na zapadu i krbavskoga na istoku (od [[1185.]]. koji će se od [[1460.]]. nazivati [[modruš]]kim biskupom. Nakon poraza u [[Krbavska bitka|Krbavskoj bitci]] [[1493.]]. biskup se smješta u [[Novi Vinodolski|Novom Vinodolskom]], a uskoro će se za [[Modruška biskupija|Modrušku biskupiju]] početi brinuti senjski biskupi. <br>

Konačno su [[1630.]]. te dvije biskupije sjedinjene pod nazivom [[Senjsko-modruška biskupija]].

Ovo će područje, osobito u [[16. stoljeće|16. stoljeću]], postati jednim od središta [[glagoljica|glagoljskoga]] tiskarstva. Nakon [[Tridentinski sabor|Tridentinskog sabora]] pulski biskup nastojao je zabraniti glagoljsku službu u Rijeci, no tome se usprotivila općina grada Rijeke koja je [[1593.]]. zaprijetila da će prestati plaćati crkvenu destinu ukine li se glagoljska služba. [[1739.]]. glagoljsku službu potvrdio je i car [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva|Karlo VI.]], a tek je [[1848.]]. djelomično ukinuta.

Pod [[Italija|talijanskom]] okupacijom, [[1925.]]., osnovana je Riječka biskupija u čiji su sastav ušli hrvatska i slovenska područja izvan [[Istra|Istre]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] talijanski [[biskup]] i [[svećenik|svećenici]] napuštaju Rijeku, a [[1950.]]. razdijeljeni su slovenski i hrvatski dio podrujčja biskupije.

Bulom od [[25. svibnja]] [[2000.]]. godine [[Sveta Stolica]] odvojila je iz Riječko-senjska nadbiskupije područje na kojem je utemeljena [[Gospićko-senjska biskupija]], a ostali dio nadbiskupije preimenovan je u Riječku nadbiskupiju.