Inačica od 22. studenoga 2015. u 01:51 uredi SpeedyBot (razgovor \| doprinosi) Otvaratelji računa, Botovi, IP blok iznimke 179.743 edits m lektura ← Starija izmjena		Inačica od 26. ožujka 2021. u 21:04 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.177 edits m →‎top: popravak godina Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Jean Monnet bust in the Peace Palace.png\|200px\|desno\|thumb\|Bista Jeana Monneta]] '''Jean Monnet Omer Marie Gabriel''' (Poitou-Charentes, [[9. studenog]] [[1888.]].) – (Bazoches-sur-Guyonne, [[16. ožujka]] [[1979.]].) - [[Francuzi\|francuski]] političar i poslovni čovjek, koji se smatra jednim od osnivača [[Europska unija\|Europske Unije]]. Rođen je u [[obitelj]]i koja je proizvodila [[konjak]] u francuskoj pokrajini [[Cognac]]. Napustio je svoje školovanje i preselio se u [[London]] kada je imao 16 godina i putovao po svijetu zbog obiteljskog posla s konjakom. Za vrijeme [[Prvi svjetski rat\|Prvog svjetskog rata]] oslobođen je odlaska na ratište, zbog zdravstvenih problema. Pomagao je u logistici ratovanja. Imao je istaknuto mjesto u [[Liga naroda\|Ligi naroda]] osnovanoj [[1919.]]. godine kao francuski predstavnik, kada je imao 31 godinu. Četiri godine kasnije, prestao se baviti [[politika\|politikom]] i posvetio se poslovnom životu. Jedno vrijeme živio je na otoku [[Sveti Petar i Mikelon]], gdje se bavio trgovinom alkoholnim pićima. Bavio se i međunarodnim financijama. Sudjelovao je u stabiliziranju [[Poljski zlot\|poljske valute zlota]] 1927. i [[Rumunjski lej\|rumunjske valute leja]] 1928. Osnovao je banku u [[San Francisco\|San Franciscu]], pod nazivom "Bancamerica-Blair". Nekoliko godina živio je u [[Kina\|Kini]], na poziv [[Čang Kai-šek]]a i radio na reorganizaciji [[željeznica\|željeznice]]. Tijekom Drugog svjetskog rata, ponovno se bavio politikom. Uspio je uvjeriti [[Charles de Gaulle\|Charlesa de Gaullea]] i [[Winston Churchill\|Winstona Churchilla]], da se [[Francuska]] i Engleska zajednički udruže protiv nacista. Otputovao je u [[SAD]] [[1940.]]., gdje je postao savjetnik predsjednika [[Franklin Roosevelt\|Franklina Roosevelta]]. Uspješno je lobirao za uključenje SAD-a u ratu protiv nacista i fašista. Nakon rata, britanski ekonomist John Maynard Keynes izjavio je, da je Monnet svojim djelovanjem skratio trajanje Drugog svjetskog rata najmanje za godinu dana. Monnet je 1943., postao član francuske vlade u izbjeglištvu u [[Alžir]]u. Nakon rata, Francuska je očajnički trebala [[ugljen]] za obnovu industrije. Prije su ga uvozili iz [[Njemačka\|Njemačke]]. Monnet je predstavio i proveo plan koji je dobio ime po njemu, kojim je ponovno osigurana opskrba Francuske ugljenom iz Njemačke, pogotovo iz pokrajine [[Saarland]]. Tadašnji francuski predsjednik De Gaulle imenovao ga je povjerenikom za razvoj i na toj funkciji, mnogo je učinio za oporavak gospodarstva Francuske. Shvatio je da je sukob interesa između Francuske i Njemačke oko prirodnih resursa poput ugljena, opasnost za nova neprijateljstva i [[rat]]ove. Počeo je razmišljati o mogućnostima osnivanja Europske Unije. Prvi korak se dogodio [[9. svibnja]] [[1950.]]. godine, kada je osnovana [[Europska zajednica za ugljen i čelik]], ugovorom koji je osmislio Monnet, koji je postao i prvi predsjednik te nove organizacije više europskih država. Godine 1955., Monnet je osnovao Akcijski odbor za Sjedinjene Države Europe kako bi se oživjela europska izgradnja nakon neuspjeha Europske obrambene zajednice (EDC). Uskoro je nastala Europska ekonomska zajednica (EEZ) 1958., koja je osnovana Ugovorom iz Rima iz [[1957.]]., kasnija je iz nje proizašla Europska zajednica 1967. s odgovarajućim tijelima [[Europska komisija\|Europske komisije]] i Europskog Vijeća ministara itd. Tim procesom ostvarilo se Monnetovo vjerovanje u postepenu izgradnju europskog jedinstva. Dobio je [[6. prosinca]] [[1963.]]., Predsjedničku medalju slobode od američkog predsjednika [[Lyndon Johnson\|Lyndona Johnsona]]. Nakon umirovljenja, Monnet je napisao svoje memoare. Umro je 1979 u dobi od 90. godina. Po nalogu tadašnjeg francuskog predsjednika [[François Mitterrand\|Françoisa Mitterranda]], [[1988.]]., njegovi posmrtni ostaci prebačeni su u [[Panteon u Parizu]]. Vjenčao se za Talijanku Silviju Giannini. Kako je to bio njen drugi [[brak]] i kako tada [[razvod]] nije bio dopušten u većini država Europe, vjenčali su se u [[Moskva\|Moskvi]], a nakon smrti Silviijinog prvog muža, ponovno su se vjenčali i u Francuskoj.

Jean Monnet: razlika između inačica