Wilhelm Cuno: razlika između inačica

|datum rođenja=[[2. srpnja]] [[1876.]].

|datum smrti= [[3. siječnja]] [[1933.]].

|mandat_start=[[22. studenog]] [[1922.]].

|mandat_kraj=[[12. kolovoza]] [[1923.]].

Dr. '''Wilhelm Cuno''' ([[Suhl]], [[2. srpnja]] [[1876.]]. - [[Hamburg]], [[3. siječnja]] [[1933.]].), [[Njemačka|njemački]] političar koji je bio i [[njemački kancelar]] od [[1922.]]. do [[1923.]].

Cunova vlada posebno se isticala po otporu koju je pružala [[Francuzi|Francuzima]] koji su htjeli okupirati njemačku pokrajinu [[Ruhr]] ([[1922.]].-[[1923.]].). Cunova vlada bila je isto odgovorna za loše ophođenje prema velikim novčanim problemima. Naime umjesto da pokušaju otplatiti [[Versajski ugovor|ratne dugove]], Cunova vlada počela je tiskati ogromne svote novca, što je dovelo do [[inflacija|hiperinflacije]] koje je kulminirala [[1923.]].

Wilhem Cuno je pohađao pravnu školu u [[Berlin]]u i [[Heidelberg]]u. Zaposlio se u carskoj državnoj blagajni 1907. Tijekom [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] Cuno se uključio u postrojbu za zalihe hrane njemačkim vojnicima, no [[1917.]]. je odustao od civilne službe kako bi se pridružio brodskoj tvrtci ''Hapag''. U prosincu [[1918.]]. Cuno je bio promaknut u Hapagovog vrhovnog direktora. Kao ekonomski stručnjak Cuno je sudjelovao u poslijeratim pregovorima u vezi ratne naknade i [[versajski ugovor|mirovnih ugovora]]. Zbog njegovog važnog položaja u njemačkoj politici njegova tvrtka ''Hapag'' postala je jedna od najjačih njemačkih brodskih tvrtki, koja je prenosila namirnice i potrepštine između [[SAD]]-a i [[Njemačka|Njemačke]].

Informalno reprezentirajući interese Reichove vlade van [[Njemačka|države]], Cuno je odbio nekoliko ponuda da preuzme poziciju ministra vanjskih poslova, no prihvatio je formirati kabinet nakon ostavke [[Joseph Wirth|Josepha Wirtha]]. Cuno je bio izabran za njemačkog [[kancelar]]a [[22. studenog]] [[1922.]]. predsjedničkim dekretom i stvorio većinom nestranačku vladu ekonomista i članova Njemačke narodne stranke, Njemačke demokratske stranke, Njemačke stranke centra i Bavarske nacionalne stranke.