Stanko Banić (1917. – 2004.): razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
m Kubura je premjestio stranicu Stanko Banić na Stanko Banić (1917. - 2004.)
m →‎top: popravak godina
Redak 1:
'''Stanko Banić''' ([[Gračani]], [[Zagreb]], [[1. travnja]] [[1917.]]. - [[Bjelovar]], [[4. lipnja]] [[2004.]].) - [[Hrvatska|hrvatski]] [[katoličanstvo|katolički]] [[svećenik]], [[Franjevci|franjevac]] i pjesnik.
 
Išao je u školu u Zagrebu i [[Varaždin]]u, a na Katoličko - bogoslovnom fakultetu u Zagrebu diplomirao je bogosloviju [[1942.]]. Želio je učiti, znati što više kako bi stečena znanja prenosio na mlade te od [[1942.]]. do [[1945.]]. pohađa [[Filozofski fakultet u Zagrebu]]. Apsolvirao je [[pedagogija|pedagogiju]], [[hrvatski jezik]] i književnost, [[filozofija|filozofiju]] te [[ruski jezik]]. [[Komunizam|Komunistička]] vlast ništa mu nije priznala od toga. U mladim danima, bio je na odgovornom mjestu magistra [[kler]]ika u Zagrebu, zatim [[vikar]] [[samostan]]a i [[kapelan]] u [[Ilok]]u, upravitelj Trećeg reda i vođa [[ministrant|ministranata]] u [[Bjelovar]]u, a u [[Vukovar]]u od [[1948.]]. do [[1954.]]. obavlja službu [[gvardijan]]a i [[župnik]]a te istodobno predaje [[vjeronauk]] na osnovnoj školi i gimnaziji. Zbog protesta protiv zatvaranja, [[kardinal]]a [[Alojzije Stepinac|Alojzija Stepinca]] bio je na prisilnom radu u kaznenoj [[Vojska|vojnoj]] brigadi u [[Rodoč]]u povrh [[Mostar]]a. [[Temperatura]] je iznosila 40° C. Godinu dana kasnije zabranjen je vjeronauk u školama. Stanko Banić odmah je organizirao vjeronauk u [[Crkva|crkvi]]. Nakon nekoliko dana opet je pozvan na sud. Bez mogućnosti novčane kazne osuđen je na dva mjeseca zatvora. Od [[1954.]]. bio je magistar novaka u [[Cernik]]u kod [[Nova Gradiška|Nove Gradiške]] sve do [[1966.]]., uz to i zborovođa polifonog pjevanja te magistar koralnog pjevanja.
 
Na provincijskom Kapitulu u [[Samobor]]u početkom [[Srpanj|srpnja]] [[1972.]]. izabran je za provincijala Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, na šest godina. Bila mu je povjerena i dužnost voditelja gradnje [[Crkva Svetog Križa, Siget|crkve i samostana sv. Križa u Sigetu]] u [[Novi Zagreb|Novom Zagrebu]]. Tu je imao puno problema s traženjem kredita, no uspio je uz pomoć inozemstva. Po završetku šestogodišnje službe provincijala, postaje vikarom provincije i župnikom u župi Presvetoga Trojstva u [[Karlovac|Karlovcu]]. Od [[1980.]]. na dužnosti je [[župnik]]a novoosnovane župe sv. Antuna Padovanskoga u [[Bjelovar]]u. Od [[1981.]]. do [[1990.]]. vršio je službu župnika i službu predstojnika [[samostan]]a. Poslije [[1990.]]. bio je kapelan, a kasnije je i u mirovini ostao u Bjelovaru. Župu je postavio na visoku razinu. Bjelovarski [[Caritas]] bio je najaktivniji u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], odmah poslije zagrebačkoga.
 
Umro je na prvi [[petak]] u [[Lipanj|lipnju]] [[2004.]]. u 88 godini. Veliku je pozornost za života posvećivao pobožnosti devet prvih petaka i pet prvih subota. Završio je život na zemlji, onako kako je molio [[Isus]]a. Do posljednjeg trenutka bio je na nogama i posebne njege nije trebao. Njegov sprovod bio je najveći u povijesti [[Bjelovar]]a, samo je [[svećenik]]a bilo oko 70. Pokopan je na groblju [[Sveti Andrija|sv. Andrije]] u Bjelovaru.
 
Bio je jednostavan redovnik, skroman, [[čovjek]] finoće, takta i kulture, pristupačan svakome. Iznad svega rado je pomagao siromasima i ljudima s ruba. Bio je pun vjere u [[Bog]]a i s tom vjerom unosio je oko sebe [[kršćanstvo|kršćanski]] optimizam. Rekli su za njega, da je bio najtočniji i najdarežljiviji [[svećenik]] u cijeloj [[Zagrebačka nadbiskupija|zagrebačkoj nadbiskupiji]]. Posebno je poznat kao ispovijednik. Znao je [[ispovijed]]ati satima. Puno je duhovno radio na sebi, provodeći život u dugim [[molitva]]ma, adoraciji, svakodnevnoj pobožnosti [[Križni put (molitva)|Križnom putu]] i kontemplacijama.