Morževi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m WPCleaner v2.03 - ispravljene CheckWiki pogreške (Dvostruki argumenti u predlošku)
m popravak godina
Redak 17:
| species = '''''O. rosmarus'''''
| dvoimeno = ''Odobenus rosmarus''
| dvoimeno_autorstvo = ([[Carolus Linnaeus|Linnaeus]], [[1758.]].)
| razdioba_stupanj = podvrste
| razdioba =
Redak 50:
 
==="Peraje"===
[[Datoteka:Walross-painting.jpg|mini|Slika iz [[1927.]]. - porodica morževa]]
Imaju kratke, široke i plosnate [[ekstremitet|noge]] oblikovane poput [[peraja]], pa ih se zato tako i naziva. Poput svojih vjerojarno bliskih srodnika [[ušati tuljani|ušatih tuljana]], i morževi imaju vrlo pokretljive peraje s kojima mogu dosegnuti gotovo svaki dio tijela.
 
Redak 106:
Morževi imaju oduvijek veliko [[religija|religijsko]] značenje u životu [[Inuit]]a. Pored toga, morževi imaju i vrlo važnu ulogu u zadovoljavanju njihovih svakodnevnih potreba. Od njih su Inuiti dobivali meso i [[tran]], a kljove, kao i ostale [[kost]]i, bili su im, u području gdje ne raste [[drvo|drveće]], vrlo važan građevinski materijal. Ali njihov lov na morževe nije mogao ugroziti populaciju. Zbog toga, Inuitima je i danas u [[Kanada|Kanadi]], [[Rusija|Rusiji]] i na [[Grenland]]u dozvoljen lov određenog broja morževa godišnje.
 
Dolaskom bijelih [[lov]]aca, situacija se drastično mijenja. Morževe se intenzivno lovi, prije svega radi njihovih [[bjelokost|kljova]], koje su kvalitetom odmah iza [[slonovi|slonovskih]]. Morževi su živjeli na istočnoj obali [[Sjeverna Amerika|sjeverne Amerike]] sve do [[Cape Cod]]a i u [[zaljev Saint Lawrence|zaljevu Svetog Lorenca]]. Ovdje je tijekom 16. i 17. stoljeća svake godine ubijano više tisuća morževa, tako da u 19. stoljeću južno od [[Labrador]]a nije bilo više niti jednog jedinog morža. U potrazi za još postojećim kolonijama, lovci su prodirali u sve udaljenija područja. Sliku o razmjerama uništavanja morževa daje procjena, da je samo na obalama [[Baffinova zemlja|Baffinove zemlje]] u razdoblju od [[1925.]]. do [[1931.]]. pobijeno oko 175.000 jedinki. To je u međuvremenu dovelo atlantskog morža gotovo do [[izumiranje|izumiranja]]. Iz nepoznatih razloga, populacija ove podvrste se ni do danas nije ni približno oporavila, pa predstavlja, s oko 15.000 jedinki, danas još samo maleni dio nekadašnje brojnosti.
 
Pacifička podvrsta je bila na sličan način desetkovana, iako je lov na njih počeo puno kasnije. No, zahvaljujući zaštiti [[SAD]]-a i [[Rusija|Rusije]], ova populacija se oporavila, tako da sada broji oko 200.000 jedinki. To znači, da vrsta u ukupnosti ipak nije ugrožena.