Hipolit Rimski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m točke u wikipoveznice s godinama
m ispravak godina
Redak 20:
}}
 
'''Hipolit Rimski''' ([[Rim]], [[170.]]. - [[Sardinija]], [[235.]].), [[kršćanstvo|kršćanski]] pisac i [[svetac]]. Bio je prvi [[protupapa]], no umro je pomiren s Crkvom.
 
== Životopis ==
Redak 26:
Hipolit je rođen oko 170. Različita su mišljenja o mjestu njegova rođenja. Dok neki drže da je to [[Rim]], drugi ga smještaju u istočni dio [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]], točnije, u [[Mala Azija|Malu Aziju]]. [[Focije]] ga u svome djelu ''Bibliotheca'' (kod. 121) opisuje kao učenika [[Irenej Lionski|Ireneja Lionskog]], no nije jasno je li on doista osobno slušao Ireneja ili je samo slijedio njegov [[teologija|teološki]] nauk, što se doista može vidjeti iz Hipolitovih spisa.
 
Kao [[prezbiter]] u rimskoj Crkvi u vrijeme pape [[Zefirin]]a ([[199.]].-[[217.]].), Hipolit je već bio poznat po učenosti i govorničkoj vještini. [[Euzebije Cezarejski]] spominje da ga je i mladi [[Origen]] imao prilike slušati za svoga posjeta Rimu (usp. ''Historia Ecclesiastica'' VI,14,10). Slično izvješćuje i [[sveti Jeronim]], no on se vjerojatno služio Euzebijevim tekstom (usp. ''Vir. ill.'' 61).
 
Vrlo brzo pitanja teološkog nauka i crkvene discipline doveli su ga u sukob s papom. Ako ne sa Zefirinom, onda sigurno s [[Kalist I.|Kalistom I.]] ([[217.]].-[[222.]].), kojega je optužio da potpomaže [[kristologija|kristološke]] hereze [[monarhisti (hereza)|monarhista]], te da potkopava Crkvu dozvoljavajući pokajanje i ponovno pomirenje s Crkvom onih koji su smrtno sagriješili, osobito kad je riječ o preljubu. U tadašnjoj praksi, naime, smrtnim su se grijesima smatrali preljub, ubojstvo, i otpad od vjere, te za njih nije bilo predviđeno pokajanje.
 
Kad je Kalist, bogati bankar, postao papa, raskol je bio neizbježan. Tako, [[217.]]. Hipolit postaje vođom prve raskolničke skupine u rimskoj Crkvi, te prvi [[protupapa]] u povijesti. Raskol će se nastaviti za pontifikata pape [[Urban I.|Urbana I.]] i pape [[Poncijan]]a. Temeljni cilj Hipolitove skupine bio je nastavak stroge pokorničke prakse u Crkvi, a po svojim općim značajkama, skupina je bila tradicionalistička i protiv promjena.
 
Nakon što je na vlast u Rimskom Carstvu došao car [[Maksimin Trački]], počeo je novi progon kršćana, a pod udar su pale obje rimske skupine. Tako se Hipolit [[235.]]. našao skupa s legitimnim rimskim papom [[Poncijan]]om deportiran na [[Sardinija|Sardiniju]], gdje su obojica i umrla mučeničkom smrću. Prema tradiciji istočne i zapadne Crkve, Hipolit se prije mučeništva pomirio s Poncijanom i priznao njegovu papinsku vlast, te pozvao svoje sljedbenike da se pokore legitimnom papi.
 
== Djela ==
Redak 40:
=== Traditio apostolica ===
 
Najpoznatije djelo pripisano Hipolitu svakako je ''Traditio apostolica'' (Apostolska predaja) nastala između [[210.]]. i [[235.]]., koja nam daje uvid u život tadašnje Crkve, te sadrži i primjere ranokršćanske molitve i [[liturgija|liturgije]]. Grčki je izvornik najvećim dijelom izgubljen, no sačuvani su prijevodi na [[latinski jezik|latinski]], [[arapski jezik|arapski]], [[koptski jezik|koptski]] i [[etiopski jezici|etiopski]], premda nisu svi prijepisi potpuni, a ponekad se i međusobno udaljuju.
 
Uz ostalo, u ovom se spisu nalazi i najstariji zapisani tekst [[misa|misne]] [[euharistijska molitva|euharistijske molitve]]. Ta se molitva već stoljećima koristi u [[Etiopska pravoslavna tevahedo Crkva|Etiopskoj Crkvi]] pod nazivom "Apostolova anafora." Nakon [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]] ovu je molitvu preuzela i [[Rimokatolička Crkva]] te se koristi kao ''II. euharistijska molitva''. Također je nakon [[Drugi vatikanski sabor|Drugog vatikanskog sabora]] preuzeta i Hipolitova molitva molitva biskupske posvete i uključena u tekst biskupskoga ređenja.
Redak 46:
== Štovanje ==
 
Tijela pape [[Poncijan]]a, te Hipolita Rimskog dopremljena su [[236.]]. ili [[237.]]. u Rim. Hipolit je pokopan na Tiburtinskoj cesti, prema predaji, [[13. kolovoza]]. Ondje je kasnije podignuta i bazilika u njegovu čast. Na tom je mjestu [[1551.]] nađen i Hipolitov kip, koji se otada čuva u Vatikanskoj biblioteci u Rimu. Na njemu je Hipolit prikazan kako sjedi na katedri, dok je na samoj katedri uklesana tablica [[računanje datuma Uskrsa|izračunavanja datuma Uskrsa]], te nepotpuni popis Hipolitovih spisa.
 
U Katoličkoj Crkvi spomendan sv. Hipolita Rimskog, mučenika, slavi se [[13. kolovoza]].