Karlo Martel: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Odnos prema Crkvi: ispravak regionalizma u standardni oblik
m ispravak godina
Redak 2:
:''Ovo je tekst o Karlu Martelu pobjedniku nad Arapima. Za tekst o Karlu Martel koji je bio de jure hrvatsko-ugarski kralj pogledati stranicu [[Karlo Martel (Anžuvinac)]]''
[[Datoteka:Steuben - Bataille de Poitiers.png|mini|300px|Bitka protiv muslimana 732.]]
'''Karlo Martel''' ([[Francuski|franc]]. ''Charles Martel'', [[Njemački|njem]]. ''Karl Martell'') (između [[685.]]. i [[689.]]. – [[22. listopada]] [[741.]].), [[Franačka|franački]] majordom i vojskovođa, poznat po pobjedi u bitci kod Toursa.
 
Bio je izvanbračni sin Pipina Herštalskog i njegove ljubavnice Alpaide. Služio je kao majordom na franačkom dvoru, a kao vojskovođa se proslavio pobjedom nad muslimanskom vojskom u bitci kod Toursa [[732.]]. godine, nakon koje je stekao nadimak '''Martel''' (hrv.: čekić, malj). Potječe iz dinastije Pipinida koja će kasnije po njemu biti nazvana [[Karolinzi]].
 
== Bitka kod Toursa ==
 
Tijekom prve arapska invazije Francuske vojvoda [[Odo od Akvitanije]] će u bitci kod Toulousa [[721.]]. godine odnijeti odlučujuću pobjedu koja mu ubrzo donosi ljubomoru najviših državnih dužnosnika. Jedan od važnijih razloga za novu invaziju [[732.]]. godine postaju vijesti o ratu Karla i prilično nezavisnog Oda koje su stigle na Pirinejski poluotok.
 
Značajan povijesni izvor o bitci kod Toursa je [[Kronika iz 754.]].
U bitci koju će sam, napušteni vojvoda od Akvitanije voditi protiv Arapa [[732.]]. godine na rijeci Garonne njegova vojska će biti potpuno uništena nakon čega on mora ponizno tražiti zaštitu kod Karla.
Tek nakon tih događaja slijedi velika [[bitka kod Toursa]] koja se odigrava u listopadu [[732.]]. negdje između gradova Tours i Poitiers. Ponekad se koristi i naziv bitka kod Poitiersa, no prvi naziv je češći jer se kod Poitiersa vodila još jedna bitka - između Francuza i Engleza u stogodišnjem ratu. Karlo je raspolagao vojskom od 15-75 tisuća pješaka dok je muslimanska vojska, koju je vodio [[emir]] Abd er Rahman, brojila 60-400 tisuća konjanika. Muslimanska teško-oklopljena [[konjica]] smatrana je do tada gotovo nepobjedivom, a bila je i brojčano nadmoćna nad franačkom vojskom. Karlo je vodio obrambenu borbu, stvorivši sa svojim ljudima kvadratnu formaciju koja se uspjela oduprijeti konjaničkim naletima. U borbi je ubijen muslimanski vođa, što je izazvalo neslaganje među preživjelim generalima, te uzrokovalo poraz i povlačenje muslimana. Ishod borbe zaustavio je [[muslimanska osvajanja]] u zapadnoj [[Europa|Europi]], a u sljedeće dvije generacije muslimani su protjerani preko Pirineja.
 
== Vojna reforma ==
Redak 22:
== Odnos prema Crkvi ==
 
Stanje u državi i vojna reforma koju je proveo, primorali su Karla na oduzimanje velikih posjeda od Crkve. [[Crkva]] je i dalje ostala legalni vlasnik zemljišta, ali su ona otuđena i predana na uživanje njegovim vazalima i saveznicima. Posljedice ove sekularizacije djelomično su ispravljene u korist Crkve na Koncilu u Lestinesu [[743.]]. godine, za vladavine Karlovog sina [[Pipin Mali|Pipina Malog]].
 
Zbog mogućeg [[rat]]a protiv provansalskih muslimana, sklopio je savez s [[Langobardi|Langobardima]], koji su u to vrijeme bili u neprijateljskim odnosima s [[Papa|papom]]. Kada je langobardski kralj Luitprand zaprijetio papi [[Grgur III.|Grguru III.]], Karlo je, iako nominalno zaštitnik Crkve, odlučio poštovati savez i oglušio se na papinski poziv u pomoć.