Grgur Ninski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Skulptura Grgura Ninskog: točke u wikipoveznice s godinama
m →‎Životopis: ispravak godina
Redak 4:
== Životopis ==
 
U [[Nin]]u je stolovao oko [[900.]]-[[929.]] godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik [[Staroslavenski jezik|staroslavenskog jezika]] i narodnog pisma glagoljice kao i glagoljaškoga bogoslužja. Kada se [[925.]]. godine [[Tomislav]] proglašava kraljem biskup Grgur Ninski imao je vodeću vrhovnu crkvenu vlast u državi [[Hrvatska|Hrvatskoj]]. Na crkvenom saboru koji je održan [[925.]] godine u [[Split]]u bori se zajedno s kraljem Tomislavom za bogoslužje na hrvatskom (slavenskom) jeziku i za uporabu [[Glagoljica|glagoljice]] kao pisma. Tomislav je podržao povijesno pravo salonitanske crkve, na taj način izbjegavši raskol. Zaključke sabora trebao je potvrditi tadašnji [[papa]] [[Ivan X.]], no te 925. to nije učinjeno jer su do pape došla razna izvješća i pisma, a papa i dalmatinski biskupi nametnuli su svoje zaključke neizravnom ucjenom zabranjujući ređenje svećenika koji "''rabe slavenski jezik da služi Bogu''".<ref>Dragutin Pavličević, Povijest Hrvatske, naklada Pavičić, Zagreb 2007. godine, {{ISBN|978-953-6308-71-2}}</ref>
 
Tako je Grgur Ninski, čija je biskupija osnovana u 9. stoljeću, ostao bez biskupije i metropolije, te je na drugom saboru, koji je održan također u Splitu [[928.]] godine, ukinuta Ninska biskupija, a Grguru Ninskom dodijeljena [[Skradinska biskupija]]. Na istom saboru crkvena vlast nad cijelom Hrvatskom i Dalmacijom predana je splitskom nadbiskupu. Zabranjeno je zaređenje svećenika koji su služili mise na starohrvatskom (svima koji nisu znali latinski), a liturgijski je jezik službeno postao latinski. Kako je bilo jako malo svećenika koji su znali latinski, bogoslužja su se nastavila na [[Staroslavenski jezik#Hrvatska redakcija|starohrvatskom]] uz uporabu glagoljice.