Dragoljub (Draža) Mihailović: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 19:
===Drugi svjetski rat===
[[Slika:432px-DMihailovic potjernica.jpg|210px|thumb|right|Njemačka potjernica za Dražom Mihailovićem s nagradom od 100.000 maraka u zlatu iz 1941.]]
Nakon njemačkog napada na Jugoslaviju Draža Mihailović izbjegava zarobljavanje u [[Travanjski rat|travanjskom ratu]] i sa grupom časnika i vojnika jugoslavenske kraljevske vojske probija sa na [[Ravna Gora|Ravnu Goru]] u Srbiji. Ondje 8. svibnja utemeljuje Komandu četničkih odreda jugoslavenske vojske. Nastojao je oko sebe stvoriti pokret otpora Nijemcima koji bi u trenutku protuudara zapadnih saveznika protjerao okupatora. Isprva nije odobravao oružani otpor okupatoru nego radije naoružavanje i pripremanje. 29. kolovoza sklapa tajni sporazum sa [[Milan Nedić|Milanom Nedićem]], predsjednikom kvislinške vlade [[Nedićeva Srbija|Srbije]]. Istovremeno na tlu Srbije i ostatka Jugoslavije nastaje partizanski pokret otpora s Josipom Brozom Titom na čelu. S obzirom na isti cilj, obnovu Jugoslavije, Draža i Tito su se sastali 19. rujna u selu Struganik kraj Valjeva i 27. listopada u Brajićima. Na prvom sastanku je bila dogovorena labava suradnja partizanskih i četničkih jedinica ali na oba je Draža odbio aktivnu borbu protiv okupatora. Na drugom sastanku je zatražio i dobio od Tita 500 pušaka i municiju za svoje četnike. 1. studenog Dražine četničke jedinice napadaju [[Užice]], sjedište partizanskog slobodnog teritorija, ali doživljavaju katastrofalan poraz. Draža sa Titom sklapa primirje i [[13. studenog]] na sastanku sa Nijemcima sklapa tajni sporazum o suradnji četničkih i njemačkih jedinica u borbi protiv partizana.
 
 
Pred kraj Drugog svjetskog rata, Mihailović se skrivao u Istočnoj Bosni, i za razliku od drugih četničkih vođa nije prebjegao na zapad. Agenti OZNE, uhvatili su Dražu MihailovćaMihailovića [[12. ožuljkaožujka]] [[1946]].,munjevitom akcijom na planini Zlatibor, koji je kasnije bio osuđen na smrt streljanjem za izdaju i ratne zločine nakon suda koji je trajao od 10. lipnja do 15. srpnja [[1946]]. . Nakon što je odbijena žalba, Mihailović skupa s još osam oficira pogubljeni su [[17. srpnja]] [[1946]] u Lisičijem Potoku, što je oko 200 metara od bivše Kraljevske palače u Beogradu. Tijela su pokopana u neobilježenom grobu na mjestu pogubljena.
 
==Posthumno američko priznanje==