Vjekoslav Heinzel: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
izvori preuzeti iz izvora teskta (en)
→‎Životopis: stil je ok, predložak:politika u za wp na politika po godinama
Redak 28:
 
== Životopis ==
{{Stil pisanja}}
Vjekoslav Heinzel rođen je kao Alois Heinzel u zagrebačkoj poduzetničkoj obitelji 1871. godine. Maturirao je u Zagrebu 1889. Visoku tehničku školu polazio je u [[Graz]]u, a arhitekturu je diplomirao u [[Stuttgart]]u 1893.. Licenciran za samostalni rad kao arhitekt 1896. godine, projektirao je brojne zgrade u Zagrebu.<ref name="bio-hbl">{{cite web
| url = http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=57
Line 39 ⟶ 38:
| location = Zagreb
| accessdate = 6 May 2010
}}</ref> 1906. promijenio je ime u Vjekoslav. Godine {{politika u|1910.}} postao je gradski vijećnik, a 1912. šef mjesne trgovačke i obrtničke komore. Iste godine prestaje sa profesionalnim aktivnostima i putuje po Europi, prije nego što se vratio i organizirao opskrbu hranom Zagreba tijekom [[Prvi svjetski rat|1. svjetskog rata]].<ref name="bio-hbl"/>
 
Heinzel je također bio rani automobilist, koji je zajedno s [[Ferdinand Budicki|Ferdinandom Budickim]] vozio prvi automobil u Zagrebu i bio jedan od osnivača Hrvatskog automobilskog kluba 1906.<ref name="bio-vjesnik">{{cite news | url = http://www.vjesnik.hr/Pdf/2000%5C08%5C22%5C09A9.PDF | newspaper = [[Vjesnik]] | language = Croatian | author = Miroslav Šašić | title = Vjekoslav Heinzel, gradonačelnik koji je Zagreb učinio - "bijelim gradom" | date = 22 August 2000 | page = 9 | accessdate = 11 January 2011 }}{{Dead link|date=July 2018 |bot=InternetArchiveBot |fix-attempted=yes }}</ref> Sudjelovao je na mnogim ranim automobilskim utrkama, uključujući pobjedu u prvoj utrci za prvenstvo Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1912.<ref>{{cite web | url = http://sesvete.hr/leksikon/p/1027 | language = Croatian | title = Prva automobilistička utrka | publisher = Udruga Sesvete | location = [[Sesvete]] | accessdate = 11 January 2011}}</ref>
Za vrijeme [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca]], Heinzel je prvi put izabran za gradonačelnika {{politika u|1920.}} godine i obnašao je dužnost do kolovoza 1921., kada je gradska uprava privremeno raspuštena. 1922. izabran je za člana Hrvatskog bloka.<ref name="bio-hbl"/> Godine 1926. i 1927. razišao se sa [[Stranka prava|Strankom prava]] i [[Hrvatska seljačka stranka|Hrvatskom seljačkom strankom]], ali je ponovno izabran na sljedećim izborima.<ref name="bio-hbl"/> Njegova je uprava organizirala izgradnju velikih dijelova današnje Peščenice, Trnja, Trešnjevke, Maksimira i drugih gradskih četvrti.<ref name="bio-milcec">{{cite web | url = http://www.zagreb.hr/default.aspx?id=15573 | publisher = City of [[Zagreb]] | work = Službene stranice grada Zagreba | title = Zagrebački gradonačelnici | author = Zvonimir Milčec | accessdate = 24 November 2010}}</ref> Njegov doprinos obuhvaća izgradnju i proširenje brojnih bolnica, izgradnju tržnice [[Dolac (Zagreb)|Dolac]] i rekonstrukciju Laščinske ceste, kasnije Sajmišne, a danas avenije Vjekoslava Heinzela,<ref name="bio-milcec"/> istaknute avenije sjever-jug u istočnom dijelu grad koji započinje na Trgu Eugena Kvaternika i dijeli Trnje i Peščenicu.
 
Tijekom Heinzelovog gradonačelničkog mandata, Zagreb je 15. lipnja [[1926.]] dobio svoj prvi odašiljač snage 0,35 kW. Dana 1. travnja iste godine grad je instalirao svoju prvu automatsku razvodnu ploču, kapaciteta 7000 telefonskih pretplatnika.<ref name="bio-vjesnik"/>
 
Heinzelovi napori imali su znatnu cijenu, budući da je grad morao podići zajam od 250 milijuna [[Jugoslavenski dinar|jugoslavenskih dinara]], što je u to vrijeme bilo tema mnogih kritika.
 
Heinzelova supruga Berta, rođ. Pick ([[Prag]], [[1881.]] – Zagreb, [[12. svibnja]] [[1969.]]) djelovala je u mnogim dobrotvornim i humanitarnim društvima, te dala sagraditi sirotište »"Leskovac«". Surađivala je u listu Der Morgen (1925.). Ostavština obitelji Heinzel čuva se u [[Hrvatski povijesni muzej|Hrvatskom povijesnom muzeju]].
 
== Izvori ==