|
[[Datoteka:Патриарх фотий.png|mini|200px|desno|Focije]]
'''Focije I.''' (grč. Φώτιος, ''Phōtios''; [[Carigrad]], oko [[820.]]. – Bordi u [[Armenija|Armeniji]], [[6. veljače]] [[893.]].) bio je od [[858.]]. do [[867.]]. i od [[877.]]. do [[886.]]. carigradski [[patrijarh]].<ref>{{cite web |url=http://www.photius.com/photios/photios15.html |title= The Life of Patriarch Photios |work=Patriarch Photios of Constantinople, His Life, Scholarly Contributions, and Correspondence, Together with a Translation of Fifty-two of His Letters | first =Despina Stratoudaki | last = White |isbn=978-0-91658626-3 |accessdate=2014-01-03}}</ref> Općenito ga se drži najmoćnijim i najutjecajnijim carigradskim patrijarhom nakon [[Ivan Zlatousti|Ivana Zlatoustog]]. U [[pravoslavlje|pravoslavnim crkvama]] štuje se kao svetac.
== Životopis ==
Ubrzo nakon dovršetka obrazovanja, Focije je postao učitelj [[gramatika|gramatike]], [[retorika|retorike]], [[teologija|teologije]] i [[filozofija|filozofije]], a uspon u karijeri vjerojatno mu je omogućilo vjenčanje njegova brata, Sergija, s Irenom, sestrom carice [[Teodora (9. stoljeće)|Teodore]]. Focije je postao zapovjednik straže, potom i glavni carski tajnik ([[grčki jezik|grč.]] ''prōtasēkrētis''). Jednom je sudjelovao i u posebnom izaslanstvu koje je pošlo među [[Arapi|Arape]].
Sukob između patrijarha Ignacija i bizantskog namjesnika [[Bardas]]a, koji je vladao umjesto svoga nećaka [[Mihajlo III. Pijanac|Mihajla III.]], oko Bardasova vjenčanja s vlastitom snahom, doveo je do uhićenja i svrgavanja patrijarha, te Focijeva uspona. U šest dana Focije je [[858.]]. zaređen za svećenika, a potom i [[episkop (pravoslavlje)|episkop]]a kako bi preuzeo službu patrijarha.
Ignacije je odbio priznati svoje svrgavanje, a njegovi su se istomišljenici utekli rimskome [[papa|papi]], [[Nikola I., papa|Nikoli I.]] Kad je [[863.]]. Nikola anatemizirao Focija, a ovaj odgovorio [[ekskomunikacija|izopćenjem]] Nikole, došlo je do prvog raskola između istočne i zapadne Crkve. Stanje je dodatno bilo otežano pitanjem papinske vlasti nad čitavom Crkvom i sukobom oko jurisdikcije u novoobraćenoj [[Bugarska|Bugarskoj]].
Ubojstvom Focijeva zaštitnika, Bardasa, [[866.]]., i cara Mihajla III., [[867.]]., došlo je do promjena. Na prijestolje stupa [[Bazilije I. Makedonac]], te svrgava Focija, jer je novi car nastojao sklopiti savez s papom. [[876.]]. Focije je ponovno pozvan u Carigrad kako bi odgajao carevu djecu. Smrću Ignacija, u listopadu [[877.]]., Focije ponovno postaje patrijarh.
Na [[Četvrti carigradski sabor|Četvrtom carigradskom saboru]] ([[879.]].- – [[880.]].), kojega ne priznaje zapadna Crkva, Focije je i službeno vraćen u službu patrijarha. U vrijem sukoba između cara Bazilija I. i njegovog nasljednika [[Leon VI. Mudri|Leona VI. Mudrog]], Focije je zastupao Bazilijevu stranu, pa je, po Bazilijevoj smrti, morao poći u izgnanstvo u [[manastir]] Bordi u [[Armenija|Armeniji]]. Otada o njemu više nema povijesnih podataka, pa tako ni točnog datuma njegove smrti, premda se u tradiciji drži da je umro [[6. veljače]] [[893.]].
== Značenje ==
|
