Maronitska Crkva: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Povijest: točke u wikipoveznice s godinama
m →‎Povijest: wikipoveznice u godinama
Redak 5:
== Povijest==
 
Nakon razaranja [[Jeruzalem]]a [[70]]. godine [[Antiohija]] je postala centar kršćanstva. Maron je bio svećenik, koji je u 4. stoljeću napustio Antiohiju i vodio je asketski život oko rijeke [[Oront]]. Kada je Maron umro njegovi učenici su izgradili samostan i stvorili jezgru Maronitske Crkve. Maroniti su slijedili vjerovanja prema [[Kalcedonski sabor|Kalcedonskom saboru]]. Godine [[451.]]. [[Monofizitstvo|Monofiziti]] su poklali 350 svećenika u Antiohiji, pa su maroniti pobjegli u planine [[Libanon]]a. Nakon stradanja patrijarha iz Antiohije [[602.]] maroniti su ostali bez vođe, a u to vrijeme trajao je veliki rat Bizanta i Perzije. U tom kaosu maroniti izabiru vlastitog patrijarha [[Ivan Maron|Ivana Marona]] [[685.]].
 
Nakon muslimanskog osvajanja [[Sirija|Sirije]] maroniti su popravili odnose sa [[Bizant]]om. Dobili su političku i vojnu pomoć. Međutim muslimanski vladari su se žestoko osvetili te je maronitima zaprijetilo istrjebljenje. Ponovno se sklanjaju u [[planine]] Libanona. Od [[685.]]. su bili izolirani od ostalog kršćanskog svijeta.
 
Za vrijeme [[križarski ratovi|križarskih ratova]] [[križarski ratovi|križari]] su ponovo otkrili maronite u planinama blizu [[Tripoli (Libanon)|Tripolija]]. [[Rajmund VI. Tuluški]] je nakon osvajanja Jeruzalema opsjedao Tripoli. Maroniti su u 12. stoljeću pomagali križare i potvrdili su [[1182.]] kako pripadaju [[katolicizam|katolicizmu]]. [[Papa]] je s druge strane priznao nezavisnost njihova [[patrijarhat]]a. Kada su muslimani ponovo pobijedili križare uslijedilo je [[1291.]] etničko čišćenje u križarskim [[država]]ma. Maroniti su skupo platili suradnju sa križarima.