== Povijest kemijskog inženjerstva ==
Francuski fizičar Sadi Karno u svom djelu „O pokretnoj snazi vatre“ prvi je proučavao termodinamiku reakcija sagorijevanja [[1824.]]. godine u [[Parni stroj|parnim strojevima]]. U [[1950e|1950-im]] godinama, njemački fizičar Rudolf Klauzijus počeo je primjenjivati principe koje je razvio Karno na kemijske sustave na [[atom]]skom i [[molekula]]rnom nivou. Tokom [[1873.]]. i [[1876.]]. na Univerzitetu [[Yale]], američki matematičar i fizičar Josiah Williard Gibs, koji je prvi u SAD stekao titulu doktora znanosti, razvio je grafičku metodologiju baziranu na matematici za proučavanje kemijskih sustava pomoću Klauzijusove termodinamike. [[1882.]]. godine, njemački fizičar Herman fon Helmholc objavio je rad o termodinamici, sličan Gibsovom, ali više baziran na [[Elektrokemija|elektrokemiji]], u kojem je pokazao da je mjera kemijskog afiniteta odnosno "sila" kemijske reakcije određena mjerom slobodne energije kemijskog procesa. Prateći ove rane razvitke, počela se razvijati nova znanost kemijskog inženjerstva. Slijede ključni koraci u razvoju znanosti kemijskog inženjerstva u svijetu i kod nas:
{{Columns-list|2|
* [[1805.]]. - John Dalton objavljuje [[atomska težina|atomske težine]], omogućavajući izjednačavanje [[kemijske jednadžbe|kemijskih jednadžbi]] i stvarajući osnovu kemijskog inženjerstva
* [[1882.]]. - otvara se smjer „kemijska tehnologija“ na Sveučilišnom Koledžu u [[London]]u
* [[1883.]]. - [[Osborn Reynolds]] definira bezdimenzionalnu grupu za protok fluida, koja vodi do razumijevanja protoka i transfera mase i topline
* [[1885.]]. - Henri E. Armstrong otvara smjer „kemijsko inženjerstvo“ na Central Koledžu u Londonu (potonji Imperijalni Koledž)
* [[1888.]]. - Luis M. Norton otvara novi smjer „kemijsko inženjerstvo“ na [[Масачусетски технолошки институт|Masačusetskom institutu za tehnologiju]] (MIT)
* [[1889.]]. - Na Politehničkom institutu Rose diplomirala je prva generacija kemijskih inženjera u SAD
* [[1891.]]. - [[MIT]] dodjeljuje diplomu iz kemijskog inženjerstva Williamu Pageu Brianu i još šestorici kandidata
* [[1901.]]. - George E. Davis izdaje Priručnik o kemijskom inženjerstvu
* [[1905.]]. - Oliver Paterson watts dobiva titulu doktora tehničkih znanosti iz kemijskog inženjerstva na Univerzitetu u Wisconsinu
* [[1908.]]. - osniva se Američki institut kemijskih inženjera
* [[1922.]]. - osniva se Britanski institut kemijskih inženjera
}}
== Budućnost kemijskog inženjerstva ==
Budućnost kemijskog inženjerstva je svjetla. Na primer, početkom [[2007.]]. godine otkriven je laboratorijski postupak dobivanja [[vodnik]]a i [[kisik]]a iz vode pomoću [[Solarna energija|solarne energije]], što nagovještava početak industrijske proizvodnje čistog goriva. kemijski inženjeri će biti neophodni i u proizvodnji [[gorivne ćelije|gorivnih ćelija]], goriva budućnosti. Napuštanjem [[nafta|nafte]] kao energetskog resursa, morat će se usavršiti Fischer-Tropschova sinteza da bi se održala svjetska proizvodnja [[plastika|plastike]] i [[petrokemijska industrija]]. [[farmaceutska industrija|Farmaceutska]] i [[prehrambena industrija]] će nastaviti raditi s maksimalnim kapacitetima da bi bio moguć održivi razvoj. [[Kemijska industrija]] je bazična industrija, te je preduvjet progresa mnogih drugih primarnih, sekundarnih i tercijarnih djelatnosti. Trenutno, na našim prostorima postoji više tehnoloških fakulteta, na kojima se izučava kemijsko inženjerstvo.
== Literatura ==
|