Inačica od 29. ožujka 2021. u 22:39 uredi Sadko (razgovor \| doprinosi) 345 edits →‎Kraljevina Jugoslavija: U ovo vrijeme Čubrilović je jugoslovenski patriota, ne postoji kontekst niti ikakav izvor za povezivanje njegovih pisanija sa "velikosrpskom ideologijom". Oznaka: uklonjeno uređivanje ← Starija izmjena		Inačica od 30. ožujka 2021. u 00:11 uredi ukloni ovu izmjenu IvanOS (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 11.193 edits m uklonjena promjena suradnika Sadko (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika NeptuneBot Oznaka: brzo uklanjanje Novija izmjena →
Redak 1: '''Velikosrpska ideologija''' ili '''velikosrpska ideja''' označava [[ideologija\|ideju]] teritorijalne ekspanzije [[Srbija\|Srbije]] daleko od granica koje je imala [[Kraljevina Srbija]] u 19. i početkom 20.stoljeća, u oblik [[Velika Srbija\|Velike Srbije]], koja je ideja promicala očekivanja - ostvariva samo uz drastične sukobe sa susjednim narodima - o životu svih Srba u istoj [[država\|državi]]. Bila je uzrok [[pogrom]]a, [[deportacija]] i [[rat]]ova tijekom 19. i 20. stoljeća. U formi tajnog državnog plana imenom ''[[Načertanije]]'', velikosrpska ideja postaje sredinom 19. stoljeća službena politika Srbije. Najradikalnije su velikosrpsku ideologiju provodili [[četnici]] u II. svjetskom ratu, te režim [[Slobodan Milošević\|Slobodana Miloševića]] tijekom 1990.-ih godina. Danas je možda najglasniji promicatelj velikosrpskih ideja srpski političar [[Vojislav Šešelj]]. Line 10 ⟶ 12: Kako je Osmansko Carstvo koncem 16. i početkom 17. stoljeća tonulo u sve veću [[kriza\|krizu]], Srbi i Vlasi su počeli u sve većem broju prelaziti još dalje na austrijsku i [[Mletačka Republika\|mletačku]] stranu (jačajući pravoslavne naseobine nastale još u vrijeme kada je znatan dio današnje Hrvatske bio pod vlašću Osmanskog carstva), tj. u [[Vojna krajina\|Vojnu krajinu]] u Hrvatskoj, spremni služiti novom gospodaru. Austrijski car je 1630. godine donio poznate [[Statuta Valachorum]], kojim se utvrdio posebni status graničara i poticalo daljnje doseljavanje prebjeglih turskih podanika u granično područje pod vlašću Austrije. [[Srpska pravoslavna crkva\|SPC]] je tijekom vremena [[asimilacija\|asimilirala]] i integrirala sve pravoslavce i na tim područjima - dakle i Vlahe i [[Morlaci\|Morlake]] - u srpsku etničku i [[nacija\|nacionalnu zajednicu]]. Stanoviti broj Vlaha i Srba naselio je i područja Dalmacije pod [[Mletačka Republika\|mletačkom]] vlašću. S druge strane, na najstarijem srpskom etničkom prostoru [[Raška (država)\|Raškoj]], koje danas nazivamo [[Sandžak]] i [[Kosovo]], etnički Srbi su ostali samo kao manjina. Takvi demografski procesi nastali uslijed dugotrajnog prodiranja turske države prema zapadu i života srpske etničke zajednice kao manjine u multietničkom [[Osmansko Carstvo\|Osmanskom Carstvu]], stvorili su nestabilnu osnovu za realizaciju srpstva kao moderne [[Nacija\|nacije]] u 19. stoljeću - tj. u vrijeme kada su širom Europe nastajali [[Iredentizam\|iredentistički]] pokreti za ujedinjenje nacionalnih država: srpski će nacionalisti sredinom toga stoljeća zaključiti da imaju jednako tako dobre i opravdane razloge za ujedinjenje Srba u jednu državu, kao što su ih u to doba talijanski nacionalisti imali za [[ujedinjenje Italije]] ili njemački za [[ujedinjenje Njemačke]]. Line 25 ⟶ 29: [[Načertanije\|''Načertanije'']] budućeg srbijanskog premijera [[Ilija Garašanin\|Ilije Garašanina]] iz 1844. godine (Garašanin je u trenutku pisanja tog plana označenog kao državna tajna bio ministar unutarnjih poslova Srbije) postavilo je za strateški cilj srbijanske državne politike obnovu [[Srpsko Carstvo\|Srpskog Carstva]]. [[Makedonija (regija)\|Makedonija]] je prema tom tumačenju bila isključivo srpska zemlja, a [[Bugari]] su prikazani kao najveći protivnici pripajanju Makedonije Kraljevini Srbiji. Garašanin je prednost dao pretenzijama prema području [[Bugarska\|Bugarske]] na istoku, a Karadžić onima u pravcu BiH i Hrvatske na zapadu. Brz i potpun poraz Srbije u [[Srpsko-bugarski rat 1885.\|Srpsko-bugarskom ratu 1885.]] bila je i prekretnica u nacionalističkoj velikosrpskoj ideologiji koja od tada uvelike napušta Garašaninove planove iz "Načertanija" o zaposjedanju bugarskog etničkog područja i u znatnijoj se mjeri koncentrira na dijelove oslabljenog Osmanskog Carstva, te prema područjima [[Austrijsko Carstvo\|Austrijskog Carstva]] kojemu trajno prijeti disolucija uslijed tada rastućih težnji naroda koje ono obuhvaća da ostvare vlastite [[Nacionalna država\|nacionalne države]].<ref>[[Mirko Valentić]]: "Rat protiv Hrvatske - 1991. - 1995. - Velikosrpski projekti od ideje do realizacije", Zagreb 2010., str. 35.</ref> Od sredine 19. stoljeća u [[Beograd]]u izlazi velik broj knjiga "za narod i školu" koje su uvjeravale čitatelje da su [[Slavonija]], [[Srijem]], [[Dalmacija]], [[Lika]] i drugi dijelovi Hrvatske "srpske zemlje". Jedan od istaknutih autora onoga doba bio je [[Petar M. Niketić]] s knjigom "''Srpski svet u reči i slici''". Navodi da u srpskim zemljama živi oko 11 milijuna stanovnika. Pored Srba navodi da tamo žive "''Turci, Arnauti, Cincari, Vlasi, Mađari, Talijani i Cigani''"; [[Hrvati]] prema njemu ne postoje u [[Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija\|Trojednoj Kraljevini Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji]]. Niketić tvrdi da tamošnji stanovnici "svi govore čistim srpskim jezikom". Line 42 ⟶ 48: Nakon osnivanja [[Banovina Hrvatska\|Banovine Hrvatske]] Srbi u Hrvatskoj osnivaju 10. veljače 1939. u Zagrebu srpsko društvo "Krajina" s ciljem stvaranja vlastite teritorijalne jedinice. Za borbu protiv Banovine Hrvatske osnivaju i novi nacionalistički pokret imena "[[Srbi na okup]]". Zahtjev je bio odcjepljenje od Banovine Hrvatske i priključenje Srbiji. Dana [[7. ožujka]] [[1937.]] [[Vasa Čubrilović]] je objavio [[pamflet]] ''"[[Istjerivanje Albanaca]]"'' (''"Isteravanje Arnauta"'') u kojem predstavlja plan za nasilno [[protjerivanje]] [[Albanci\|Albanaca]] iz [[Kosovo\|Kosova]]. Između dva svjetska rata su velikosrbi [[Crnogorci]]ma poništavali povijest, kulturu i jezik. Proglašavali su nacionalnu i povijesnu svijest Crnogoraca srpskom - ne temeljem činjenica, nego temeljem ideološko - propagandnog zaključivanja.<ref>Danilo Radojević: Uzroci i pojave srpskog imena u Crnoj Gori: Između dva svjetska rata Crnogorcima poništavani istorija, kultura, jezik..., Publika, 13. listopada 2003., str. 28</ref> Uspostavom Kraljevine SHS, vlasti su nametnule kodifikaciju srpskog odnosno tzv. srpsko-hrvatskog jezika crnogorskom narodu koji je do tada koristio [[crnogorski jezik]].<ref name="HRT">[http://www.hrt.hr/index.php?id=76&tx_ttnews%5Btt_news%5D=59525&cHash=17c34bb5d6 HRT] Sreten Zeković: Jezgra hrvatskog i crnogorskog jezika, 14. siječnja 2010., pristupljeno 1. listopada 2010.</ref> Ujedno se [[Makedonci\|Makedonce]] nastojalo u potpunosti lišiti bilo kakvog nacionalnog identiteta, te ih se tretiralo kao kao "južne Srbe". Line 55 ⟶ 63: Iz sličnih razloga slijedili su [[Rat u Bosni i Hercegovini]] i [[Rat na Kosovu]]. == Neke od temeljnih tvrdnji velikosrpske ideologije == Podjela hrvatskog narodnog korpusa i nazivanje Hrvata po povijesnim zemljopisnim nazivu krajeva iz kojih dolaze: [[Dubrovnik\|Dubrovčani]], [[Slavonija\|Slavonci]], [[Podravina\|Podravci]] i [[Dalmacija\|Dalmatinci]], kao i [[Bunjevci\|Bunjevci]], [[Šokci\|Šokci]] i [[Krašovani\|Krašovani]], "Skrivanje" Hrvata, odričući im pravo postojanja kao zasebnog [[narod\|naroda,]] uz pomoć slavističke teorije da su "''svi Srbi štokavci''", na tragu maksime Vuka Karadžića "[[Srbi svi i svuda\|Srbi svi i svuda"]], Glavni argument za negiranje postojanja naroda Hrvata navodi da Hrvati nemaju vlastit jezik, već da se služe srpskim jezikom, Ubrajanje [[Crnogorci\|Crnogoraca]], [[Bošnjaci\|Bošnjaka]] i [[Makedonci\|Makedonaca]] u Srbe, *"Tamo gdje ima Srba, tamo je Srbija". == Velikosrpska žrtvoslovna mitologija == Jedan od ključnih mitova vezan uz velikosrpsku ideologiju je [[Nebeska Srbija]]. Nastao je radi objašnjenja srpskog vojnog poraza u [[Bitka na Kosovu polju\|Bitci na Kosovu polju 1389.]] godine i gubitka srpske državnosti. U sklopu takve propagande, nastoji se prikazati kao da bi Srbi uvijek i svugdje bili u ulozi žrtava, a nikada u ulozi zločinaca.<ref>{{Citiranje weba\|url=http://www.tamupress.com/product/Serbias-Secret-War,4035.aspx\|title="Serbia's Secret War: Propaganda and the Deceit of History", By Philip J. Cohen (prikaz knjige iz 1996. godine)\|author=Texas A&M University Press\|date=\|work=\|language=\|publisher=Texas A&M University Press\|accessdate=}}</ref>

Velikosrpska ideologija: razlika između inačica