Riječka filološka škola: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 14:
Zalažu se za G mn. na nulti morfem (''puno sel, žen, molitav''), 1. l. pz. na –u (''ja ispletu''), za dvojinu i u imenica (''dvaju rukopisu, širokih rukavu'') i u glagola (''te me uvedosta i pokazasta''), za stari kondicional s oblicima bim, biš, bi, bimo, bite, bi, za futur sa svršenim prezetnom glagola biti (''budu govorit''), za starinske glagolske priloge i gerunde (''navraćaje, obišad, našavše''), za perfekt bez pomoćnog glagola, za posve arhaične konstrukcije kao što su poredbeni genitiv (''misli kamena tvrđe''), dativ apsolutni (''profesorom toga se žamora plašećim'') te za mnoštvo pojedinačnih riječi koje su u to doba već bile posve zastarjele, kojima je on sam mijenjao dotadašnja značenja ili koje je posuđivao iz drugih slavenskih jezika (''čest - sreća, dugotrp - strpljiv, lotrija - besposlica, nauzprek - protivan, saharana - spasenje, udilje - odmah, zaobstun - uzalud'' itd.), kao i za arhaične oblici: čto, vsaki.
Što se tiče pravopisa zalagao se za dosljedan morfološko-tvorbeni pravopis.
 
(Izvor: "Fran Kurelac", "Predgovor" (I. P.), u: ''Jezikoslovne rasprave i članci'', prir. Ivo Pranjković, MH, Zagreb, 1999., str. 11 - 17)
 
==Zanimljivosti==