Berilij: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Izvori: nepotrebni zakomentirani tekst
corr. do Mehaničke primjene
Redak 25:
'''Berilij''' je dvovalentan, u prirodi se može naći samo u spoju s drugim elementima, u mineralima. Poznato [[drago kamenje]] koje sadrži berilij su [[beril]] (zeleni beril nazivamo [[smaragd]], a plavi akvamarin) i krisoberil. Samostalni berilij je čelično sive boje, tvrd, lagan i krt [[Zemnoalkalijski metali|zemnoalkalijski metal]]. Prvenstveno se koristi kao dodatak za otvdnjavanje [[legura]], posebno za berilij-bakar, koji ima visoku čvrstoću, nemagnetičan je i ne iskri. Berilij ima vrlo malu gustoću (1,85 puta teži od vode), visoku točku taljenja, visoku toplinsku stabilnost i mali koeficijent topliskog širenja. Idealan je materijal za [[zrakoplov]]e, koristi se za mlaznice na raketnim motorima i imati će znatan udio u strukturi budućeg svemirskog [[teleskop]]a. Ima relativno visoku prozirnost za [[rendgenske zrake]] i za ostalo [[Radioaktivnost|radioaktivno]] zračenje, pa se dosta koristi kao filter ili prozor kod radioaktivnih primjena, a dosta se koristi i kod pokusa s [[Elementarna čestica|elementarnim česticama]].
 
Tržišna primjena berilija je veliki izazov zbog [[otrov|otrovnosti]]nost, (posebno udisanjem) prašine koja sadrži berilij. On nagriza tkiva i uzrokuje [[Alergija|alergičnu]] bolest, beriliozu, koja može biti opasna po život, zove se berilioza.<ref>[http://www.vasdoktor.com/medicina-rada/1376-berilioza Berilioza]</ref>.
 
Budući da se ne stvara u zvijezdama, berilij je dosta rijedak materijal, i na Zemlji i u svemiru. Za njega se ne zna je li koristan za građu biljaka i životinja.
Redak 36:
== Svojstva ==
[[Datoteka:Be-140g.jpg|100px|mini|lijevo|Kristal berilija]]
Berilij je siv, tvrd i krt [[zemnoalkalijski metali|zemnoalkalijski metal]], kemijski sličan [[aluminij]]u. Ima jedno od najviših tališta lakih metala, te vrlo veliku elastičnost.
 
Na zraku je stabilan, a zagrijavanjem se presvlači zaštitnim slojem [[berilijev oksid|berilijevog oksida]]. Praškasti berilij, zagrijan na zraku, izgara u smjesu oksida i [[berilijev nitrid|nitrida]].
Redak 61:
=== Izotopi ===
[[Datoteka:Solar Activity Proxies.png|mini|250px|desno|Dijagram pokazuje promjene u [[Sunčev ciklus|Sunčevim ciklusima]] i za usporedbu promjenu koncentracije izotopa berilij-10. Treba napomenuti da je dijagram za berilij-10 izokrenut, tako da povećanje na dijagramu prestavlja ustvari nižu vrijednost berilija-10]]
Berilij je mononuklidni element, jer su mu svi izotopi, osim <sup>9</sup>Be nestabilni ili se pojavljuju u tragovima.
 
Izotop berilij-10 se stvara u [[Zemljina atmosfera|Zemljinoj atmosferi]] sa djelovanjem [[Kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] na jezgre [[kisik]]a i [[dušik]]a, i zato se zove '''kozmogenički izotop'''. Kozmogenični berilij-10 se nakuplja na površini [[tlo|tla]], gdje relativno dugo [[vrijeme poluraspada]] (1,36 milijuna godina), dopušta dugi ostanak, prije rapada u [[bor]]-10. Zato se izotop berilij-10 koristi za ispitivanje prirodne [[erozija|erozije]] tla, formiranje slojeva tla, kao i za mjerenje promjena jačine [[Sunce|Sunčevog]] [[toplinsko zračenje|toplinskog zračenja]] i za starost uzoraka jezgri [[Ledenjak|leda]].
 
Stvaranje izotopa berilija-10 je obrnuto proporcionalno s jačinom Sunčevog toplinskog zračenja, zato: s pojačenjem aktivnosti Sunca ([[Sunčev ciklus|Sunčevog ciklusa]]), pojačava se i količina [[Sunčev vjetar|Sunčevog vjetra]], a time se smanjuje količina [[kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] na površini Zemlje i nastale količine izotopa berilja-10.
 
Nuklearne eksplozije također povećavaju količinu izotopa berilija-10, reakcijom brzih neutrona s ugljikom-13 iz ugljičnog dioksida (CO<sub>2</sub>) u zraku, tako da je to isto pokazatelj pojačanih testova [[nuklearno oružje|nuklearnog oružja]] u nekom području.<ref>Whitehead, N; Endo, S; Tanaka, K; Takatsuji, T; Hoshi, M; Fukutani, S; Ditchburn, Rg; Zondervan, A. "A preliminary study on the use of (10)Be in forensic radioecology of nuclear explosion sites"</ref>
 
Izotop berilij-7 (vrijeme poluraspada je 53 dana) je istotakođer kozmogeničan i isto pokazuje pojačanu količinu [[Sunčeve pjege|Sunčevih pjega]], slično kao berilij-10.<ref>[http://math.ucr.edu/home/baez/physics/ParticleAndNuclear/decay_rates.html] "How to Change Nuclear Decay Rates" Bill Johnson, 2008.</ref>
 
Činjenica da berilij-8 ima jakovrlo kratko vrijeme poluraspada, ima vrlo značajne [[Kozmologija|kozmološke]] posljedice. Elementi teži od berilija nisu se mogli stvoriti za vrijeme [[Veliki prasak|velikog praska]], zbog nedostatka vremena. Naime, jer je nukleosinteza kod velikog praska trajala je vrlo kratko, pa se nije mogao stvoriti ugljik-12 [[nuklearna fuzija|nuklearnom fuzijom]] helija-4 i berilija-8, koji je biopostojao u malimpremalim koncentracijama. Britanski astronom Fred Hoyle prvi je pokazao da energetski nivoi berilija-8 i ugljika-12, pokazuju da se ugljik-12 stvarao iz trostruke nuklearne fuzije [[alfa-čestica]], tako da se život na osnovuosnovi [[ugljik]]a, mogao stvoriti iz plinova i prašine nastale izbacivanjem [[supernova|supernove]].<ref>[http://books.google.com/?id=PXGWGnPPo0gC&pg=PA223] "Supernovae and nucleosynthesis" Arnett David, 1996.</ref>
 
Izotop berilij-13 ima najkraće vrijeme poluraspada od 2,7 × 10<sup>−21</sup> sekundisekunda i oslobađa jedan neutron. Berilij-6 isto traje vrlo kratko s vremenom poluraspada 5,0 × 10<sup>−21</sup> sekundisekunda. I izotopi berilij-11 i berilij-14 traju vrlo kratko.
[[Datoteka:Hazard_T.svg|mini|desno|200px|Piktogramm prekrižene mrtvačke glave tradicionalno se koristi kao simbol za otrove.]]
 
== Rasprostranjenost ==
Maseni udio berilija u Zemljinoj kori iznosi 0.,006%. Nalazi se u stotinjak minerala, od kojih su najvažniji [[bertrandit]] (Be<sub>4</sub>Si<sub>2</sub>O<sub>7</sub>(OH)<sub>2</sub>), [[beril]] (Al<sub>2</sub>Be<sub>3</sub>Si<sub>6</sub>O<sub>18</sub>), [[hrizoberil]] (Al<sub>2</sub>BeO<sub>4</sub>), i [[fenakit]] (Be<sub>2</sub>SiO<sub>4</sub>). U obliku dragog kamenja, beril se pojavljuje kao [[akvamarin]], [[biksbit]] i [[smaragd]].
 
== Dobivanje ==
Berilij se dobiva od berila, u kojem mu je maseni udio 5%. Prvo se razlaže uz pomoć [[natrijev heksafluorosilikat|natrijevog heksafluorosilikata]], čime nastaju topljivi [[natrijev tetrafluoroberilat]] i netopljivi [[natrijev heksafluoroaluminat]]. Produkt se otapa u vodi. Zatim se uparava do kristalizacije, miješa s fluoridima natrija i barija, tali na 1350&nbsp;°C i elektrolizira u metal čistoće 98-98.,5%.
 
== Spojevi ==
Sva četiri halogenida mogu se dobiti izravnom sintezom pri povišenoj temperaturi. Kovalentni su i pokazuju kiselu reakciju u vodenim otopinama. Otapanjem [[berilijev hidroksid|hidroksida]] u kiselinama nastaju soli, a u lužinama [[berilat]]i. [[berilijev nitrat|Nitrat]], [[berilijev sulfat|sulfat]] i [[berilijev perklorat|perklorat]] iz vodenih otopina kristaliziraju kao tetrahidrati.
 
Otapanjem [[berilijev hidroksid|hidroksida]] u kiselinama nastaju soli, a u lužinama [[berilat]]i.
 
[[berilijev nitrat|Nitrat]], [[berilijev sulfat|sulfat]] i [[berilijev perklorat|perklorat]] iz vodenih otopina kristaliziraju kao tetrahidrati.
 
== Uporaba ==
[[Datoteka:Be foil square.jpg|250px|mini|desno|Kvadratna berilijeva folija na čeličnom kućištu, koji se koristi kao prozor između vakuumske komore i rendgenskog mikroskopa. Berilij, zbog svoje male atomske težine, je visoko proziran za rendgenske zrake]]
Uglavnom se koristi kao dodatak drugim metalima, jer im povećava tvrdoću i otpornost. Najčešće se rabi u slitinama [[Bakar (element)|bakra]]. Spoj berilija i [[Bronca|bronce]] je vrlo čvrst, oporan i elastičan, pa se upotrebljava u izradi [[opruga]], brodskih dijelova koji trebaju biti otporni na koroziju, u industriji satova, [[kompas]]a. Berilij odlično reflektira [[neutron]]e.
 
===Radijacijski prozor===
Berilij, zbog svoje male atomske težine, je visoko proziran za [[rendgenske zrake]], i zato se vrlo često koristi za prozore na rendgenskim [[Elektronska cijev|elektronskim cijevima]]. Strogi zahtjevi se polažu na čistoću berilija, jer ćebi svaka primjesa stvoritistvorila smetnje na rendgenskim snimkama. Tanka berilijeva folija se koristi kao radijacijski prozor na rendgenskim detektorima, i; izuzetno malo upijanje smanjuje zagrijavanje, zbogod zračenja visokog intenziteta zračenja. Prozori na vakuumskim komora,komorama kodu akceleratoraakceleratorima elementarnih čestica se isključivo radirade od berilija. KodPri [[SpektroskopijaFotoelektrični učinak#Fotoelektronska spektroskopija|spektroskopije]]spektroskopiji s rengenskimrendgenskim zrakama,]] držač uzorka se obično radi od berilija, zbog vrlo malog upijanja rendgenskih zraka.
 
Berilij, je zbog svoje male atomske težine je proziran i za energetskevisokoenergetske [[Elementarna čestica|elementarne čestice]]. Zato se koristi za izradu zračnih cijevi, kojim putujukojima elementarne čestice putuju do mjesta sudara. Berilij je jako otporan i na vrlo niske temperature, samo nekoliko stupnjeva više od [[Apsolutna nula|apsolutne nule]], a ne reagira ni s magnetskim poljima u žarištu [[Akcelerator čestica|akceleratora čestica]].<ref>"A new inner vertex detector for STAR" 2001., Wieman, H.</ref>
 
===Mehaničke primjene===