Henrik VIII., kralj Engleske: razlika između inačica

Henrik VIII. je bio pravi nasljednik [[dinastija Lancaster]] i [[Dinastija York|York]] te ponovno utjelovljenje ''veličanstvenog'' djeda po majci, [[Eduard IV.|Eduarda IV.]] Bio je iznimne fizičke ljepote, visok oko 185 centimetara. Imao je izražajna tjelesna obilježja, prodorne plave oči, visok nos i mala, senzualna usta. Njegovi suvremenici su govorili da je "najnježniji i najljubazniji vladar na svijetu". Bio je vrloiznimno karizmatičan, snažnesnažnog osobnostikaraktera i o njemu se mnogi misliliimali vrlo povoljno mišljenje. S druge strane, bio je naprasit, tvrdoglav, nezreo i tašt. Henrik je britko razmišljao i pozorno promatrao. Vladao je širokim općim znanjem zahvaljujućim temeljitim obrazovanjem u mladosti. Bio je vješt u komunikaciji s običnim pukom, volio se maskirano miješati među svoje podanike da istraži probleme svog naroda koji bi se bojao reći istinu kralju.

Svojim prvim potezima Henrik je kao novi vladar htio ukazatinajaviti da će se njegova vladavina razlikovati od vladavine njegova oca. NjegovPokojni otac[[Henrik VII., kralj Engleske|Henrik VII.]] mu je ostavio milijun funti u kraljevskoj riznici učinivši mladog Henrika u tadašnje doba najbogatijim monarhom u Europi. Henrik je taj novac rastrošno trošio na bankete, svečanosti i slavlja. <blockquote>"Henrik je mladac koji se ne brine ni o čemu osim o djevojkama i lovu te nemilice troši [[Henrik VII., kralj Engleske|očevu]] baštinu.", zamijetio je francuski veleposlanik. </blockquote>Državni posloviproblemi, čak i nakon pet godina na prijestolju, i dalje su bilikotirali vrlo nisko na popisu Henrikovih prioriteta. Godine 1519. papinski je nuncij izvješstavaoizvještavao kako se Henrik "posvećuje dnevnim i noćnim zabavama te ne pokazuje namjeru da se bavi ičim drugim". Sve je poslove prepustio svom uskom suradniku, kardinalu [[Thomas Wolsey|Wolseyju]].

Henrik se volio baviti [[Bogoslovlje|teologijom]]. MajstorskiRazrađeno i temeljito je raspravljao o kršćanskim dogmama. Sa [[Thomas More|Thomasom Moreom]] je dijelio strast prema [[Astronomija|astronomiji]] te su često zajedno promatrali noćno nebo.

Henrik je cijelog života ispovijedao duboku i iskrenu vjeru u Boga pa se dugo smatrao pravim sinom rimske Crkve. Katkad bi bionazočio na čak šest misa u jednom danu. Tijekom 1521., dok se oporavljao od groznicebolesti, kralj je dovršio posljednje stranice svoje raspravepolemike koju je napisao na latinskom jeziku i na kojoj je već neko vrijeme radio uz pomoć nekoliko drugih ljudi, najviše Thomasa Morea, ''U obranu sedam sakramenata''. Bio je to napad na "herezu" i tadašnje širenje [[Luterani|Lutherovog učenjaluteranizma]].

Henrik je bio svjestan određenih zlouporaba unutar Crkve i danjezine jojpotrebe je potrebnaza reformareformama. Međutim, duboko u srcu bio je konzervativno religiozan i ne bi nipošto podržao "herezu" zbog reforme, smatrajući ju ''otrovom'' za društvo.<blockquote>"Poduprijet ćemo papin autoritet do krajnjih granica" bile su riječi zbog kojih će Henrik poslije požaliti.</blockquote>Premda je i sam [[Martin Luther|Luther]] optužio Henrika da u svojoj knjizi bunca "poput prostituke u izljevu bijesa", te da o njemu govori "tako da mu kroz grlo gura drske neistine", papa je tu raspravu ushićeno pohvalio pa je ujesen 1521. Henrika nagradio naslovom ''Fidei Defensor (Branitelj vjere)'' u znak zahvalnosti.

KoristećiPosluživši se očevim bogatstvom, Henrik VIII. je ustanovio prvi [[Renesansa|renesansni]] dvor u Engleskoj. Obnovio je brojne palače u kojima se dvor tada smještao. Naime, dvor je tada bio nomadska ustanova. Bio je to sjajan dvor, a kralj je bio iznimno liberalan i uživao je pokazivatiu bogatstvorazmetanju bogatstvom kojim je raspolagao. Neki su Henrikov dvor opisivali kao "hram muza".

Do 1517. dvor Henrika VIII. stekao je veličanstven ugled.<blockquote>"Bogatstvo i civilizacija svijeta su ovdje", oduševljen je mletački veleposlanik. "vidim ovdje vrlo elegantne običaje, ekstreman dekor i veliku uglađenost."</blockquote>Dvor je sam po sebi bio ekstravagantna, raskošna ustanova. Često je priređivao povijesne predstave u kojima je i sam sudjelovaovolio sudjelovati.

Brak je ostvaren 1505. godine, dok je Henrik još bio 14-godišnji princ. U međuvremenu, [[Ferdinand II. Aragonski|Ferdinand]], [[Izabela I. Kastiljska|Izabela]] i [[Henrik VII., kralj Engleske|Henrik VII.]] od pape će zatražiti poništenje Katarinina braka s [[Artur, princ od Walesa|princom Arturom]]. Riječ je bila o dokumentu koji bi trebao sreditiriješiti sve poteškoće s kanonskim pravom. Odbacivši žalobnu crninu, Katarina se još jednom pojavila odjevena u djevičanski bijelo, raspuštene zlatne kose kao oznake čistoće. Budućnost joj je bila zajamčena, a položaj na dvoru očuvan.

Henrik joj je od početka pokazivao ljubav i poštovanje. Katarina je u dječakumladiću odgajanu prema viteškim pravilima potaknula plemenite instinkte. On je već bio pokazivao privlačnost i šarm kojima će s vremenom privlačiti k sebi ljude obaju spolova. Uskoro je i Katarina, unatoč činjenici da je od njega starija pet godina, i sama bilapala očaranana njimenjegovu karizmu. Imala je snažan majčinski instinkt, a dječak je nedavno bio izgubio [[Elizabeta od Yorka|majku]]. Katarina će ga tješiti i hrabriti, čak i voditi. Tako je, već u počecima njihova odnosa, postavljen obrazac zajedničke budućnosti.

Vjenčali su se u lipnju 1509. godine. Ovaj put nije bilo dvojbe da je Katarinin brak strastveno konzumiran.

Ana Boleyn nije bila konvencionalna ljepotica poput svoje sestre, ali je bila itekako bistra i zavodljiva te privlačila brojne udvarače. U zimu 1532. godine Henry se sastao s [[Franjo I., kralj Francuske|Franjom I.]] u [[Calais|Calaisu]] i zatražio podršku francuskog kralja za svoj novi brak. Odmah po povratku u [[Dover (Kent)|Dover]] u Engleskoj, Henrik (41) i Ana održali su tajno vjenčanje. Ubrzo je zatrudnjela, a drugo vjenčanje održano je u [[London|Londonu]] 25. siječnja 1533. godine.

Moto kraljice Ane bio je "najsretnija žena". Međutim, većinu vremena svoga kraljevanja, bila je izmučenima nesretnim trudnoćama i tjeskobom od kraljevoga bijesa. Naime, kralj je već bio izmoren od natezanja s Katarinom, Crkvom i Španjolcima, ali i nestrpljiv oko pitanja muškoga nasljednika. Naravno, tu je i činjenica da je doživio fatalan pad s konja na turniru koji je rezultirao trajnom ranom na nozi koja će uzrokovati nagle promjene raspoloženja, agresiju, a možda čak i kasnije tjelesne tegobe. Čitavo vrijeme je bila opsjednuta ljubomorom na [[Katarina Aragonska|Katarinu Aragonsku]] koja je bila daleko "plemenitija, poniznija i popularnija" na dvoru i u čitavom kraljevstvu od nje. Nikada se nije uspjela izmiriti s Katarininom i Henrikovom kćeri [[Marija Tudor|Marijom]] koja ju je odbijala priznati kao englesku kraljicu. To čak nije promijneilapromijenila ni Katarinina smrt.

Devet dana nakon pogubljenja [[Ana Boleyn|Ane Boleyn]] [[1536.]] godine, Henrik se oženio sa [[Jane Seymour]], koja mu je sljedeće [[1537.]] godine rodila sina [[Edvard VI.|Eduarda]], te umrla dvanaest dana po njegovu rođenju.

Jane je na dvoru prvo bila kao sluškinja [[Katarina Aragonska|Katarine Aragonske]]. Sprijateljila se s njom i njezinom kćeri [[Marija Tudor|Marijom]] te im pružila utjehu i potporu tijekom teških dana. Katarina joj je kao kraljica poslužila za uzor kada je sama postala kraljica. Jane će tijekom svoga kraljevanja nastojati izmiriti Englesku i Španjolsku te je španjolski veleposlanik [[Eustace Chapuys]] u njoj pronašao saveznicu.

Henrik je njenom smrću nakon poroda bio duboko pogođen jer je [[Jane Seymour|Jane]] smatrao svojom "jedinom istinskom ženom" koja mu je dalapodarila očajnički željenog sina i nasljednika. Nakon što je umrla, dvije godine je bio u žalosti te se zdebljao (početak njegove pretilosti i dijabetesa).

Janeina braća, [[Edward Seymour|Edward]] i [[Thomas Seymour]], su se politički uzdigla. Poslije Henrikove smrti, Edward će biti regent Engleske dok [[Eduard VI.]] ne izraste u mladića. Međutim, obojica će ubrzo biti pogubljena tijekom vladavine svoga nećaka.

[[1540.]] godine Henrik se ponovno oženio, i to sestrom svog saveznika u sukobu sa papom, klevskog vojvode, [[Ana od Klevea|Anom Klevskom]]. Premda je smatrao da je [[Ana od Klevea|Ana]] neatraktivna, oženio ju je iz pragmatičnih političkih razloga, no nikada s njom nije uspostavio bilo kakav bračni odnos pa je brak poništen iz razloga što nije niti konzumiran a [[Ana od Klevea|Ana Klevska]] je dobila titulu ''Kraljeve sestre''.

[[Thomas Cromwell]], grof od Essexa, koji je dogovarao ovaj brak, osuđen je i pogubljen odrubljivanjem glave. Staro plemstvo će to dočekati ushićeno, smatrajući da netko tako niskog podrijetla nikada nije bio dorastao zadatku kraljeva tajnika. Međutim, Henrik će ubrzo požaliti smaknuće tako vrijednog i vještog odvjetnika koji mu je rješavao brojne probleme s kojima se susretao.

Dana [[28. srpnja]] [[1540.]], isti dan kada je pogubljen [[Thomas Cromwell]], Henrik se oženio sa 30 godina mlađom [[Katarina Howard|Katarinom Howard]], rođakinjom [[Ana Boleyn|Ane Boleyn]]. Henrik je u početku bio oduševljen živahnom, neukom katolkinjom dobrog srca zbog njene mladosti (imala je tek šesnaest godina). Henrikova starija kći, [[Marija Tudor|Marija]], nikada nije odobravala taj brak niti svoju novopečenu maćehu kao kraljicu, smatrajući ju neukusnom i nedoraslom tom zadatku. To je, naime, bila njezina jedina maćeha koja je bila mlađa od nje. Međutim, uzrok Marijinog negodovanja može biti i ljubomora jer je i dalje bila neudana, a od oca zanemarena po tom pitanju.

No, [[Katarina Howard|Katarina]] je ubrzo Henrika prevarila s jednim dvorjaninom, pa je brak poništen, a. Katarina je pogubljena u veljači [[1542.]] godine u dobi od osamnaest godina. To je duboko potreslo Henrikovu kći [[Elizabeta I.|Elizabetu]].