Neoklasicizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
proširenje članka - sh.wiki i en.wiki |
m sit. |
||
Redak 2:
[[File:FuseliArtistMovedtoDespair.jpg|mini|250px|[[Henry Fuseli]], ''Umjetnik očajava pred veličanstvenošću antičkih ostataka'', 1778. – 1779.]]
'''Neoklasicizam''' (o [[grčki|grčkog]]: νέος ''nèos''-"novi" i κλασσικός ''klassikòs''-"klasičan")<ref>{{Cite web | url=http://www.myetymology.com/english/neoclassicism.html| title=Etymology of the English word neoclassicism | accessdate=22. februara 2012.| publisher=myetymology.com}}</ref> je naziv za pokret u [[likovna umjetnost|likovnoj umjetnosti]], [[književnost]]i, [[kazalište|kazalištu]], [[glazba|glazbi]] i [[arhitektura|arhitekturi]] u [[Zapadni svijet|Zapadnom svijetu]],
==Pregled==
Redak 14:
Pojam "neoklasicizam" se primarno koristi u području likovnih umjetnosti. Sličan pokret u engleskoj književnosti počeo je bitno ranije i naziva se [[augustanska književnost]] i dominirala je nekoliko desetljeća, te počela propadati baš u vrijeme kad je neoklasicizam u likovnoj umjetnosti postao popularan. Iako različito po terminologiji i stanje u francuskoj književnosti bilo je vrlo slično. U ovom je periodu u glazbi došlo do razvoja [[klasična glazba|klasične glazbe]] što je nastavljeno sve do 20. stoljeća. Opere [[Christoph Willibald Gluck|Christopha Willibalda Glucka]], međutim predstavljaju tipičan neoklasični pristup, objašnjen u predgovoru opere ''[[Alceste (Gluck)|Alceste]]'' (1769.), koji ima za cilj reformu opere putem uklanjanja ornamentacije u muzici i povećanja uloge zbora u skladu s [[grčka tragedija|grčkom tragedijom]] i korištenjem jednostavnijih nekićenih muzičkih motiva.<ref>Honour, 21.</ref>
Pojam "neoklasičan" skovan je otprilike sredinom 19. stoljeća i u to je doba opisivan u terminima "istinskog stila", "reformiranog" i "oživljenog", s tim da je značajno variralo ono što se smatralo "oživljenim". Antički modeli su sigurno bili vrlo prisutni, ali stil se može smatrati i oživljenjem [[renesansa|renesanse]], a posebno u Francuskoj i povratkom na stroži i plemenitiji [[barok]] iz doba [[
Neoklasicizam je bio najjače definiran u [[arhitektura|arhitekturi]], [[kiparstvo|kiparstvu]] i [[dekorativna umjetnost|dekorativnim umjetnostima]], gdje su klasični modeli u istom medijumu bili relativno brojni i dostupni. Primjeri antičkog [[slikarstvo|slikarstva]] koji prikazuju kvalitete opisane Winckelmannovim djelima u vezi kiparstva ne postoje. Winckelmann je bio jedan od autora koji je širio znanje o prvim velikim rimskim slikama otkrivenim u [[
Europski neoklasicizam u likovnoj umjetnosti započinje oko [[1760.]] kao reakcija na tada dominantni [[barok]] i [[rokoko]]. Arhitektura rokokoa naglašavala je gracioznost, ukrašavanje i asimetriju, dok se neoklasična arhitektura temelji na principima jednostavnosti i simetrije, doživljavane kao vrline umjetnosti [[Antički Rim|Antičkog Rima]] i [[Antička Grčka|Antičke Grčke]] i direktno preuzete iz renesanse. Svaki "neo"- klasicizam izabire neke od modela u cijelom spektru mogućih klasika na raspolaganju i zanemaruje druge. Neoklasični pisci i govornici, patroni i kolekcionari, slikari i kipari od 1765.–1830. odavali su počast idejama generacije [[Fidija|Fidije]] ali primjeri skulptura koje su prigrlili su više bile rimske kopije helenističkih djela. Oni su zanemarivali umjetnost arhajskog grčkog perioda i djela kasne antike. Otkrivena "rokoko" umjetnost antičke [[Palmira|Palmire]] kroz Woodove grafike ''The Ruins of Palmyra'' došle su kao otkrivenje. Čak je i sama Grčka bila malo posjećena zbog njezine teritorijalne pripadnosti [[Osmansko Carstvo|Osmanskom Carstvu]], tako da se neoklasicističko divljenje grčkoj arhitekturi zbivalo putem crteža i grafika, što je suptilno često i nesvjesno izgladilo i uredilo, "ispravilo" i "restauriralo" grčke spomenike.
| |||