Viktor Novak: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m NPOV, uklonjena kategorija Glazbeni kritičari; dodana kategorija Hrvatski glazbeni kritičari uz pomoć dodatka HotCat |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{NPOV/popraviti|autor=Kubura}}
'''Viktor Novak''' ([[Donja Stubica]], [[4. veljače]] [[1889.]] – [[Beograd]], [[1. siječnja]] [[1977.]]), bio je hrvatski i jugoslavenski<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/39253/ Proleksis enciklopedija: Novak, Viktor], pristupljeno 16. prosinca 2014.</ref> [[povjesničar]].
Do danas je ostao najpoznatiji po svojoj knjizi ''[[Magnum Crimen]]'' iz 1948. godine, u kojoj je teško optuživao Katoličku crkvu.
== Životopis ==
Line 13 ⟶ 15:
Baveći se poviješću političke misli u Južnih Slavena u 19. i 20. stoljeću, prikupljao je arhivsku i tiskanu građu i objavio mnoštvo studija i monografija poput radova o [[Franjo Rački|Franji Račkom]] (1925., 1929., 1958.), [[Maksimilijan Vrhovac|Maksimilijanu Vrhovcu]] (1928.), [[Natko Nodilo|Natku Nodilu]] (1934., 1955.), [[Josip Juraj Strossmayer|Josipu Juraju Strossmayeru]] (1940.) i [[Ivan Kukuljević-Sakcinski|Ivanu Kukuljeviću-Sakcinskom]] (1955., 1959.), kao i dopisivanje [[Baltazar Bogišić|Baltazara Bogišića]] i Franje Račkog (1960.).
U djelima ''Magnum Crimen'' (1948.) i ''Vatikan i Jugoslavija'' (I, 1953.) tematizirao je rimokatolički [[klerikalizam]] i utjecaj [[Vatikan]]a među Južnim Slavenima.
Zbog njenog izrazito antiklerikalnog sadržaja Vatikanska kurija stavila je ''Magnum Crimen'' na popis zabranjenih knjiga. Valja ipak napomenuti da je ovo kontroverzno djelo i danas diskutabilno s historiografskog stajališta. Hrvatsko katoličko svećenstvo tvrdi kako je Magnum Crimen trebao poslužiti kao "dokazni materijal" na suđenju Alojziju Stepincu 1946., no niti to nije provjereno jer je ''Magnum Crimen'' izašao tek dvije godine kasnije. ''Magnum Crimen'' ponovno je tiskan 1986. godine u Beogradu i poslužio je stvaranju antihrvatske promidžbe u godinama koje su prethodile raspadu Jugoslavije.<ref name="PE" />
Viktor Novak bio je zbog svojeg jugoslavenskog i antiklerikalnog opredjeljenja često napadan od hrvatskih nacionalista i katoličkog svećenstva, radi čega se i preselio u Beograd gdje je radio kao predavač na sveučilištu. Novak je bio jedan od osnivača "istorijskog" instituta [[SANU]] i njegov prvi upravitelj od 1947. do 1954. godine
| |||