Sjevernoirski sukob: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →1912. – 1922.: točke u wikipoveznice s godinama |
sit. |
||
Redak 85:
Kao odgovor na kampanju za samoupravu koja je počela 1870-ih, unionisti, uglavnom ulsterski protestanti, protivili su se irskoj samoupravi i neovisnosti, plašeći se za svoju budućnost u većinski katoličkoj državi. Godine 1912. unionisti vođeni [[Edward Carson|Edwardom Carsonom]] potpisuju [[Ulsterski zavjet]] i zavjetuju se da će se suprostaviti samoupravi i silom ako je potrebno. U tu svrhu nastaju [[Ulster Volunteer Force|Ulsterske dragovoljačke snage]] (UVF).<ref name="coogan">{{cite book|author=Tim Pat Coogan|title=The Troubles: Ireland's Ordeal and the Search for Peace|date=2002|publisher=Palgrave Macmillan}}</ref>
Kao odgovor na stvaranje UVF-a nacionalisti na čelu s Eoinom MacNeillom osnivaju Irske dobrovoljačke snage, čiji je cilj bila borba protiv UVF-a i donošenje Zakona o samoupravi. Izbijanje [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] i sudjelovanje
Irske dobrovoljačke snage su se podijelile na Narodne dobrovoljce, koji su se pridružili irskim regimentima Nove britanske armije, i na skupinu koju su uglavnom sačinjavali radikalni nacionalisti među kojima je bilo infiltratora iz Irskog republikanskog bratstva. Radikalni nacionalisti će 1916. u [[Dublin]]u započeti [[Uskršnji ustanak]], pod vodstvom [[Patrick Pearse|Patricka Pearsea]] i [[James Connolly|Jamesa Connollyja]]. Na izborima u prosincu 1918., dvije i po godine nakon pogubljenja 15 vođa ustanka, pobijedila je, sa 48% glasova i većinom mjesta u parlamentu, separatistička stranka [[Sinn Féin]]. Njihovoj pobjedi pomogla je i prijetnja o prisilnom regrutovanju u vojnu službu. Uslijedio je Irski rat za neovisnost, koji se završava [[1922.]] kada se formira [[Irska slobodna država]], koja je sačinjavala 26 od 32 irska okruga. U Ulsteru, posebno u 6 okruga koji će postati dio Sjeverne Irske, stranka Sinn Féin je imala relativno slabe rezultate i unionisti su osvojili većinu.<ref name="coogan" />
Redak 147:
U periodu od 1970. do 1972. dolazi do eskalacije političkog nasilja, doživljujući svoj vrhunac 1972., kada je gotovo 500 ljudi, od toga preko pola civila, izgubilo svoje živote. To je bila najsmrtonosnija godina sukoba.<ref name="suttonindexofdeaths">[http://www.cain.ulst.ac.uk Sutton Index of Deaths], cain.ulst.ac.uk; Pristupljeno 3. 4. 2017.</ref>
Do kraja 1971., u Derryju je postavljeno 29 barikada, od kojih je 16 bilo neprolazno čak i britanskim oklopnim vozilima.<ref name="b83">{{cite book|last=Taylor|first=Peter|title=Brits: The War Against the IRA|publisher=Bloomsbury Publishing|date=2001|page=83|isbn=0-7475-5806-X}}</ref> Mnoge republikanske no-go zone kontrolirale su [[Privremena irska revolucionarna armija|
Unionisti smatraju da je glavni razlog eskalacije nastanak PIRA-e i OIRA-e, koje su nastale raspadom stare IRA-e 1969. Dok je stara IRA prihvatila nenasilnu borbu,<ref name="bishopmallie">{{cite book|author=Patrick Bishop & Eamonn Mallie|title=The Provisional IRA|publisher=Corgi Books|date=1987|pages=52–54|isbn=0-552-13337-X}}</ref> nova Privremena IRA je bila odlučna u svojoj namjeri da vodi oružanu borbu protiv britanskih vlasti u Sjevernoj Irskoj. Nova IRA je bila voljna prihvatiti ulogu zaštitnika katoličke zajednice,<ref>English (2003), str. 134–35.</ref> umjesto jedinstva radničke klase iz obje zajednice.
Redak 186:
U travnju 1974., zabranu UVF-a ukinuo je Merlyn Rees, državni tajnik za Sjevernu Irsku. U prosincu, mjesec dana nakon [[Bombaški napad u Birminghamu|bombaškog napada u Birminghamu]], IRA je proglasila primirje, koje je teoretski trajalo narednu godinu. Bez obzira na primirje, sektaška ubojstva su se povećala u 1975., kao i sukobi među neprijateljskim paravojskama. To je 1975. učinilo jednom od najkrvavijih godina sukoba.<ref name="taylorloyalists"/>
31. srpnja 1975. u Bushkillu, u blizini Newryja, popularni irski sastav The Miami Showband vraćao se u Dublin nakon svirke u Banbridgeu, kada je upao u zasjedu pripadnika Srednjoulsterske brigade UVF-a, prerušenih u britanske uniforme na lažnom vojnom punktu. Ubijena su tri člana benda, 2 katolika i protestant, a u slučajnoj eksploziji poginula su i dva pripadnika UVF-a. Narednog siječnja, 11 protestantskih radnika je ubijeno u masakru u Kingsmillu, nakon što su ih Republikanske snage Južnog Armagha izvele iz autobusa. Jedina preživjela osoba bila je upucana 18 puta. Ova ubojstva su navodno bila osveta za lojalističko
Nasilje se nastavilo kroz 1970-te. Britanska vlada je u listopadu 1975. uvela ponovnu zabranu UVF-a. Kada se primirje IRA-e iz prosinca 1974. završilo u siječnju 1976., skupina se vratila nasilju, izgubivši nadu iz ranih 1970-ih u brzo povlačenje Britanaca i razvivši strategiju "dugog rata", pod kojom se podrazumijevala manje intenzivna, ali održljivija kampanja nasilja koja bi se mogla nastaviti u beskonačnost. Međutim, primirje Službene IRA-e iz 1972. postalo je trajno. OIRA se pretvorila u Radničku partiju Irske, koja je potpuno odbacivala nasilje. Od bivših članova OIRA-e izrasla je Irska nacionalna oslobodilačka armija, koja će nastaviti kampanju nasilja 1974.<ref name="jbb"/>
Redak 196:
Desetljeće se završilo duplim napadom IRA-e. 27. kolovoza 1979. ubijen je Louis Mountbatten tijekom odmora u Mullaghmoreu, okrug Sligo, kada je eksplodirala bomba ispod njegovog čamca. Poginule su još tri osobe: majka Mountbattenovog zeta, Mountbattenov unuk i lokalni čamdžija.<ref name="suttonindexofdeaths"/> Istog dana ubijeno je 18 vojnika, uglavnom iz Padobranskog regimenta, kada je konvoj naišao na dvije bombe na putu u pripremljenoj zasjedi u Warrenpointu, okrug Down.<ref name="taylorloyalists"/>
Uzastopne britanske vlade, nakon neuspjeha u pokušaju ostvarenja političkog rješenja, pokušale su "normalizirati" Sjevernu Irsku. Ukinuto je pritvaranje bez suđenja, kao i politički status paravojnim zatvorenicima. Od 1972., pripadnicima paravojski suđeno je bez porote, kako bi se izbjeglo zastrašivanje. Prilikom osude, tretirani su kao obični kriminalci. Otpor ovakvoj politici među republikancima doveo je do prosvjeda "[[Prosvjed plahti|plahti
== 1980-ih ==
Redak 209:
INLA je bila izrazito aktivna početkom i sredinom 1980-ih. 1982. su izveli bombaški napad u Ballykellyju na disko kojeg su često posjećivali britanski vojnici van službe. Poginulo je 11 vojnika i šest civila.<ref name="suttonindexofdeaths"/> Najznačajniji IRA-in napad u ovom periodu je [[Bombaški atentat u Brightonu|bombaški napad na hotel u Brightonu]] 12. listopada 1984., tijekom konferencije [[Konzervativna stranka (UK)|Konzervativne stranke]], kojoj je prisustovala i premijerka [[Margaret Thatcher]]. Eksplozivna naprava, koja je eksplodirala u ranim jutarnjim satima, ubila je pet osoba, uključujući člana parlamenta Anthonyja Berryja.<ref name="suttonindexofdeaths"/> 34 osobe su povrijeđene.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/october/12/newsid_2531000/2531583.stm|title=On This Day: 12 October 1984|publisher=BBC News|date=12. 10. 2000|accessdate=5. 11. 2018}}</ref>
U minobacačkom napadu na policijsku postaju 28. veljače 1985. u Newryju, poginulo je devet policajaca, sedam protestanata i dva katolika. Napad su isplanirali [[Republikanske snage Južnog Armagha|IRA-ina brigada iz Južnog Armagha]] i jedinica u Newryju. Devet projektila je ispaljeno sa ukradenog [[Ford]]a. Osam je promašilo postaju, a deveti je pogodio kantinu. U [[Bombaški atentat u Enniskillenu|Enisskillenu]] je 8. studenog 1987., tijekom komemoracijske parade žrtvama [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]], eksplodirala tempirana bomba. Poginulo je 11 (10 civila, uključujući trudnicu, i jedan policajac), a ranjene su 63 osobe. Ronnie Hill bio je teško povrijeđen. U komu je pao nakon dva dana i ostao je u tom stanju sve do smrti u decembru 2000.<ref>{{cite news|url=http://news.bbc.co.uk/1/hi/northern_ireland/1093598.stm |title=NORTHERN IRELAND | IRA bomb victim buried |publisher=BBC News |date=30. 12. 2000|accessdate=5. 11. 2018}}</ref> IRA se
Četiri mjeseca nakon napada u Enniskillenu, tri dragovoljca IRA-e su ubijena na benzinskoj stanici na [[Gibraltar]]u. Ovaj događaj postao je poznat pod imenom [[Operacija Flavius]]. Sahranu u Belfastu napao je pripadnik UDA-e [[Michael Stone]]. U napadu su poginule tri osobe, uključujući pripadnika IRA-e. Stone je osuđen na doživotnu kaznu zatvora, ali je oslobođen poslije 11 godina zatvora nakon [[Sporazum iz Belfasta|sporazuma iz Belfasta]].<ref>[http://news.bbc.co.uk/onthisday/hi/dates/stories/july/24/newsid_2515000/2515041.stm On this day: Loyalist killer Michael Stone freed from Maze], BBC.</ref>
Dva naoružana britanska vojnika napadnuta su, zarobljena i likvidirana tijekom sahrane žrtava Stoneovog napada. Ovaj događaj poznat je pod imenom "
Tijekom 1980-ih, lojalističke paravojsne skupine, uključujući UVF, UDA-u i UR, uvozile su oružje i ekplozive iz [[Južnoafrička Republika|Južne Afrike]].<ref name="taylorloyalists"/> Oružje je podijeljeno među skupinama, mada ga neke skupine nisu nikada koristile. Tijekom 1987., slabi utjecaj INLA-e nakon sukoba s odmetnutom skupinom, IPLO-m. Do 1992., IPLO je uništila PIRA zbog umješanosti u trgovinu drogom čime se sukob završio.<ref name="coogan"/>
| |||