Demokratska Federativna Jugoslavija: razlika između inačica

Tijekom [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|II. svjetskog rata]] KP Jugoslavije ([[KPJ]]; zabranjena od 1921), pod vodstvom [[Tito|Josipa Broza-Tita]], uspješno je organizirala [[NOVJ|partizanski]] oružani otpor okupatorima i njihovim saveznicima, snagama [[NDH]] i ostatcima kraljevske vojske ([[četnici]]). Od kraja 1942. partizanski je pokret stvarao političko–predstavnička tijela ([[AVNOJ]] i dr.), kao osnovicu za federalno uređenje poratne Jugoslavije. U borbi za diplomatsko priznanje, Tito je pristao (1944.) na sudjelovanje dijela građanskih stranaka u prijelaznoj vlasti i izborima, no njihov veći utjecaj bio je blokiran. Privremena vlada [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Demokratske Federativne Jugoslavije]], pod [[Tito]]vim predsjedništvom, osnovana je u ožujku 1945. i priznata od [[UK|Velike Britanije]], [[SAD]]-a i [[SSSR]]-a. Nakon prvih poratnih izbora (11. studenog 1945.), [[KPJ]] zadržala je vlast i uspostavila jednopartijski režim. [[Federativna Narodna Republika Jugoslavija]] (FNRJ) proglašena je 29. studenog 1945. (svrgnuta dinastija [[Karađorđevići|Karađorđevića]] bila je lišena svih prava). Tito je bio imenovan za premijera, a 14. siječnja 1953. postao je predsjednik republike. Ustav FNRJ donesen je 30. siječnja 1946., a do početka 1947. doneseni su i ustavi republika ([[Socijalistička Republika Crna Gora|Crne Gore]], [[SRBiH|Bosne i Hercegovine]], [[Socijalistička Republika Makedonija|Makedonije]], [[Socijalistička Republika Slovenija|Slovenije]], [[Socijalistička Republika Srbija|Srbije]] i [[SRH|Hrvatske]]). Uspostavljanje republika provedeno je uz znatne izmjene teritorija južnoslavenskih zemalja ujedinjenih 1918. Hrvatska je sjedinila područje nekadašnje [[Hrvatska i Slavonija|Hrvatske i Slavonije]], Dalmaciju, područje Rijeke i veći dio Istre, dobila je [[Međimurje]] i Baranju, a ustupila istočni Srijem (Srbiji) te Boku i južno primorje (Crnoj Gori, koja je Srbiji ustupila Metohiju). Od nekadašnje južne Srbije stvorena je [[Makedonija]], a [[Vojvodina]] je ušla u sastav Srbije. Sloveniji je pripojeno [[Prekomurje]], a nakon razgraničenja s Italijom (1947., 1954.) i dio teritorija ustupljenoga [[Rapalski ugovor|Rapallskim ugovorom]] (veći dio Istre sjedinjen je Hrvatskoj). Uglavnom nepromijenjene ostale su granice Bosne i Hercegovine, koja je Crnoj Gori ustupila područje Sutorine. U Srbiji su 1945. formirane [[Autonomna Pokrajina Vojvodina]] i Autonomna Kosovsko–Metohijska Oblast (od 1963. [[Socijalistička Autonomna Pokrajina Kosovo|Autonomna Pokrajina Kosovo]]). Od kraja 1950-ih, nakon dovršena razgraničenja prema susjednim državama, FNRJ je obuhvaćala oko 255 800 km²: Srbija 34,5% (88 361 km²), Hrvatska 22,1% (56 542 km²), BiH 20% (51 129 km²), Makedonija 10,1% (25 713 km²), Slovenija 7,9% (20 251 km²) i Crna Gora 5,4% (13 812 km²). Oko 8,4% teritorija FNRJ obuhvaćala je Vojvodina (21 506 km²), a 4,3% Kosovo i Metohija (10 887 km²); Vojvodina je obuhvaćala 24,3% srbijanskoga teritorija, a Kosovo i Metohija 12,3%. Prema udjelu u ukupnom stanovništvu (16,93 milijuna stanovnika 1953.) najviše je bilo [[srbi|Srba]] (41,6%), [[Hrvati|Hrvata]] (23,4%) i [[slovenci|Slovenaca]] (8,8%), a zatim neopredijeljenih Jugoslavena (5,9%), [[Makedonci|Makedonaca]] (5,3%), Šiptara, tj. [[albanci|Albanaca]] (4,5%), [[mađari|MadžaraMađara]] (3%), [[crnogorci|Crnogoraca]] (2,8%), [[turci|Turaka]] (1,5%) i dr. Većina neopredijeljenih Jugoslavena bili su [[Muslimani (narod)|Muslimani]], kojima je pod tim imenom nacionalna zasebnost priznata tijekom 1960-ih. Nacionalna se struktura stanovništva u idućim godinama promijenila: 1981. u ukupnom stanovništvu SFRJ (22,4 mil.) Srba je bilo 36,3%, Hrvata 19,8%, Muslimana 8,9%, Slovenaca 7,8%, Albanaca 7,7%, Makedonaca 6%, Crnogoraca 2,6%, MadžaraMađara 1,9% i dr.