Amigdala: razlika između inačica

Dodano 12 bajtova ,  prije 15 godina
m
bez sažetka
mNo edit summary
Anatomski '''amigdala''' ili corpus amygdaloideum (od [[grčki jezik|grčke]] riječi za «[[badem]]») je velik sklop jezgara smješten u dorzomedijalnom dijelu vrha sljepoočnog režnja i predstavlja glavni bazalni [[ganglij]] [[limbički sustav|limbičkog sustava]]. Amigdala je struktura u kojoj dolazi do integracije specifičnih [[osjet|osjetnih]] informacija kojima se daje adekvatna [[emocije|emocionalna]] važnost i kontekst, a električna stimulacija rezultira doživljajima pozitivnih ili negativnih emocija, ovisno o tome koje jezgre su podražene.
 
Jezgre amigdale dijelimo u dvije glavne skupine, kortikomedijalnu i mnogo veću bazolateralnu. Glavne jezgre kortikomedijalog područja su: nucleus corticalis amygdalae i nucleus medialis amygdalae, a bazolateralnog područja: nucleus lateralis amygdalae, nucleus basalis amygdalae i nucleus basalis accessorius amygdalae. Pored toga, nucleus centralis amygdalae ima posebnu funkcionalnu ulogu i [[neuron]]ske veze, pa ju je napogodnije razmatrati kao zasebni dio amigdale. Nucleus centralis je glavna stanica iz koje kreću impulsi koji reguliraju autonomne i ponašajne reakcije u stanju [[tjeskoba|anksioznosti]] dolazeći do locusa courelusa, periakveduktalne sive tvari i [[hipotalamus]]a.
 
Tri velika snopa [[akson|aksona]]a povezuju amigdalu s ostalim moždanim područjima. To su stria olfactoria lateralis, stria terminalis i ventralni amigdalofugalni put. Stria olfactoria lateralis dio je [[njuh|njušnog]] sustava, a upravo zato što [[osjet]] mirisa ide pravo u [[limbički sustav]] jednostavno je shvatiti zašto on ima tako snažan učinak na osjećaje. Eferentni aksoni iz amigdale odlaze u brojna moždana područja: septalno-preoptičko područje i [[hipotalamus]], brojna područja [[moždano deblo|moždanog debla]] i [[moždana kora|moždane kore]] te u corpus striatu. Aferentna vlakna uglavnom dolaze iz onih područja u koja se eferentna projiciraju i upravo zbog svoje dvosmjerne povezanosti s limbičkim, paralimbičkim, unimodalnim i heteromodalnim poljima moždane kore te ranije navedenim dijelovima, amigdala sudjeluje u regulaciji nagona[[nagon]]a, afektivnih i motivacijskih stanja, autonomnih i endokrinih funkcija.
 
== Uloga amigdale u emocionalnom životu ==
[[Joseph LeDoux]], [[neurolog]] u centru za neurologiju sveučilišta [[New York]] University, prvi je otkrio ključnu ulogu amigdale u emocionalnome mozgu. LeDouxova istraživanja ukazuju na to kako amigdala, koja se ponaša kao svojevrsna stanica za uzbunu ili «neuralni alarm», može preuzeti kontrolu nad ponašanjem čak i dok je prefrontalni korteks još uvijek u fazi odabiranja adekvatne reakcije. Živčani putevi koji reguliraju emocije mogu zaobilaziti korteks - LeDouxovo istraživanje pokazalo je da signali iz [[oko|oka]] ili [[uho|uha]] u mozgu najprije putuju do [[talamus|talamusa]], a potom – prekapčajući se samo u jednoj [[sinapsa|sinapsi]] – do amigdale; drugi signal (koji prolazi dulji put jer prolazi kognitivnu obradu) iz talamusa usmjerava se u neokorteks, a zatim iz njega u [[limbički mozak]], iz kojega se odgovarajuća reakcija širi cijelim tijelom.
 
Ovaj kraći put kojemu je potrebno samo 12 milisekundi da aktivira amigdalu, može objasniti zašto se neke emocionalne reakcije i uspomene mogu stvoriti bez u najmanjeg svjesnog, kognitivnog doprinosa. [[Hipokampus]] pomaže u stvaranju emocionalne reakcije davanjem adekvatnog konteksta, analizom i usporedbom dolazećih signala sa onima pohranjenima u sjećanju. Kad sustav amigdala-hipokampus reagira bez povratne informacije iz korteksa, dovodi do jakih i brzih emocionalnih reakcija, ali u isto vrijeme površnih i netočnih jer se analiza situacije vrši metodom asocijacije.
 
== [[Kluver-Bucyjev sindrom]] ==
Godine [[1937]]. Kluver i Bucy opazili su vrlo izražen sindrom kod [[majmun|majmuna]]a koji nastaje kad se operativnim putem prekinu veze amigdala i moždane kore, tj. kad se izvrši [[amigdalektomija]]. Prirodno je obilježje majmunovog ponašanja iskazivanje odbojnosti, nepovjerljivosti i određenog stupnja [[agresija|agresivnosti]] u susretu s neznancima ili neželjenim bićima (npr. znanstvenikom koji majmuna drži zatvorenog u kavezu), ali i razvijanje suptilnih socijalnih i hijerarhijskih odnosa s drugim članovima čopora (osobito ženkama).
 
Upravo ti vidovi ponašanja su poremećeni u Kluver-Bucyjevom sindromu, koji se može opisati s tri bitne karakteristike:
 
3. Majmun više gledanjem ne razlikuje jestivo od nejestivog, pa sve trpa u usta i nejestive predmete ispljune tek kad ga okusni receptori pouče o tome.
 
Zajedničko obilježje sva tri poremećaja je pogrešno usmjeravanje nagona na vidljive ciljeve u okolini. Dakle nije poremećen samo nagon, nego njegovo usmjeravanje na odgovarajući cilj. Kluver-Bucyjev sindrom opažen je kod nekoliko vrsta živih bića uključujući i čovjeka.