Prava svilenica: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Wikipoveznice |
|||
Redak 41:
Zabrinutost zbog gorčine i toksičnosti ciganskog perja može se pratiti od knjige Euella Gibbonsa, „Stalking the Wild Asparagus''“'' (1962.). Smatra se da je Gibbons slučajno koristio drugu sličnu biljku (''[[Kanadska konoplja|Apocynum cannabinum]]''), koja je otrovna. Osmislio je metodu za uklanjanje gorčine i otrovnosti uranjanjem mladih izdanaka u kipuću vodu (ne hladnu) i kuhanjem jednu minutu, ponavljajući postupak najmanje tri puta kako bi biljka bila sigurna za jelo. Gibbonsova metoda kopirana je iz knjige u knjigu, dominirajući literaturom o jestivim biljkama četrdeset godina. Većina modernih sakupljača samoniklog jestivog bilja smatra da je veza gorčine i otrovnosti mit. Biljke nisu gorke kada se probaju u sirovom stanju, a mogu se kuhati poput [[šparoga]], bez posebne obrade. <ref>{{Citiranje knjiga|Author=Thayer, S.|Title=The Forager's Harvest|Publisher=Forager's Harvest|Year=2006|Pages=290–305}}</ref>
Učinjeni su neuspjeli pokušaji iskorištavanja proizvodnje gume (iz lateksa) i vlakana (iz nitastih dlaka na sjemenkama) u [[Industrija|industriji]]. Nitaste dlake sjemenki korištene su kao pozadina za preparirane [[Leptiri|leptire]] i druge
== Galerija ==
|