Hrvatska: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎Šport: točke u wikipoveznice s godinama
m pravopis
Redak 95:
Nakon razdoblja vladanja hrvatskih knezova prvi kralj Hrvatske postaje [[Tomislav]] iz loze Trpimirovića oko [[925.]] godine. Tomislav, koji je vojno porazio [[Mađari|Mađare]] i kao bizantski saveznik potukao [[Bugari|bugarsku]] vojsku, ujedinio je Posavsku i Primorsku Hrvatsku i stvorio državu znatne veličine. Na upravu je dobio i bizantsku Dalmaciju. Po podacima iz zapisa bizantskog cara [[Konstantin Porfirogenet|Konstantina Porfirogeneta]] koji su očito pretjerani saznajemo da je hrvatska vojna moć u [[10. stoljeće|X. stoljeću]] zasigurno bila velika. [[Stjepan Držislav]] postaje prvi hrvatski okrunjeni kralj s titulom ''kralj Hrvatske i Dalmacije''.
 
Srednjovjekovno hrvatsko kraljevstvo doseglo je vrhunac pod kraljevima [[Petar Krešimir IV.|Petrom Krešimirom IV]]. ([[1058.]] - [[1074.]]) i [[Dmitar Zvonimir|Dmitrom Zvonimirom]] ([[1075.]] - [[1089.]]). Petar Krešimir pod svoju je upravu stavio dalmatinske gradove, [[Slavonija|Slavoniju]] te pripojio Neretvansku kneževinu i dijelove [[Bosna i Hercegovina|Bosne]]. Zvonimir je od legata tadašnjeg pape [[Grgur VII.|Grgura VII.]] Gebizona [[1075.]] godine u crkvi u [[Solin]]u okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije. Iz tog vremena potječe [[Bašćanska ploča]] prvi dokument zapisan na [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]] na [[Glagoljica|glagoljici]].
 
=== Personalna unija s Ugarskom ===
Redak 148:
[[Datoteka:NezavisnaDrzavaHrvatska - infobox collage.png|thumb|Nezavisna Država Hrvatska]]
{{Glavni| Nezavisna Država Hrvatska}}
Za vrijeme [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] dio današnjega područja Republike Hrvatske bio je unutar granica [[Nezavisna Država Hrvatska|Nezavisne Države Hrvatske]] ([[1941.]] - [[1945.]]). Hrvatski narod isprva je podržavao ustašku vlast, no došlo je do progona [[Srbi|Srba]] koje Hrvati kao [[Katoličanstvo|katolici]] nisu mogli prihvatiti. Talijanski poglavar Mussolini želio se domoći jadranske obale, zbog čega je prisilio [[poglavnik]]a [[Ante Pavelić|Antu Pavelića]] da mu je preda. Stoga su [[18. svibnja]] potpisani [[Rimski ugovori]] kojima je Italija prisvojila većinu Jadrana, no Pavelić je uspio ograničiti njezine zahtjeve i spasiti dio hrvatske obale.<ref>Narod.hr: [https://www.narod.hr/hrvatska/18-svibnja-1941-rimski-ugovori-povijesni-pogled-na-prodaju-hrvatske-obale-talijanima 18. svibnja 1941. Rimski ugovori - povijesni pogled na prodaju hrvatske obale Talijanima]</ref> U to su doba [[Istra]], [[Zadar]], [[Cres]], [[Lošinj]], [[Lastovo]] i [[Rijeka]] nastavili biti dio [[Kraljevina Italija|Kraljevine Italije]] kojoj su pripali [[Rapalski ugovor|Rapalskim ugovorom]] nakon [[Prvi svjetski rat|I. svjetskog rata]]; a vlasti NDH - koja je nastala upravo zauzimanjem Italije nakon [[Raspad Kraljevine Jugoslavije|raspada Kraljevine Jugoslavije]] u travnju 1941. godine - morale su Italiji prepustiti skoro sve hrvatske otoke, [[Split]], [[Šibenik]], [[Trogir]] i dio dalmatinskog zaleđa (5.380 četvornih kilometara ozemlja s oko 380.000 stanovnika, te pretežni dio hrvatskog [[Teritorijalno more|teritorijalnog mora]]). [[Međimurje]] i [[Baranja (regija)|Baranju]] je sebi [[Aneksija|pripojila]] [[Kraljevina Mađarska|Kraljevina Mađarska;]] NDH nije priznala pripojenje Međimurja, ali nije imala ni načina da Mađarskoj oduzme to područje. NDH je ubrzo došla u loše odnose s Italijom, koja je u pojasu od linije Karlovac - Mostar praktično suspendirala vlast NDH i zabranila lociranje njenih oružanih snaga (na početku teg skromnog broja i snage), nastojeći kontrolirati to područje u suradnji s [[četnici]]ma.
 
Nakon [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] u rujnu 1943. godine su vlasti NDH u tim krajevima imale veću ulogu, ali samo onoliko koliko je to odgovaralo Njemačkoj, koja je privolila vodstvo NDH da dopusti novačenje hrvatskih [[Vojna obveza|vojnih obveznika]] u [[Wehrmacht]] i [[Schutzstaffel|SS]] (pri čemu se iz proračuna NDH plaćalo troškove njemačkih postrojbi), te čak uspostavu [[Njemačka redarstvena organizacija u Hrvatskoj|Njemačke policije u Hrvatskoj]], izravno odgovorne vlastima u Berlinu. Povijesno pravo hrvatskoga naroda na punu državnu suverenost izraženo [[Ustav Republike Hrvatske|Ustavom Republike Hrvatske]] temelji se među ostalim i na odlukama [[ZAVNOH|ZAVNOH-]]a izraženim nasuprot proglašenju [[NDH]].<ref>[[s:Ustav Republike Hrvatske|Ustav Republike Hrvatske]]</ref>