Urban VII.: razlika između inačica

| prethodnik = [[Siksto V.]]<br>([[1585.]] -– [[1590.]])

| nasljednik = [[Grgur XIV.]]<br>([[1590.]] -– [[1591.]])

Giambattista Castagna rodio se u Rimu, 4. kolovoza 1521. Njegov otac Cosimo bio je [[Genova|genovski]] plemić, a majka Costanza, rođena Ricci Giacobrazzi, bila je Rimljanka i sestra kardinala Giacobrazzija. Studirao je građansko i kanonsko pravo na sveučilištima u [[Perugia|Perugiji]] i [[Padova|Padovi]], te diplomirao i doktorirao iz crkvenog i građanskog prava u [[Bologna|Bologni]]. Ubrzo nakon što je postao revizor svog ujaka, kardinala Girolama Veralla, prati ga u apostolskoj delegaciju u [[Francuska|Francuskoj]]. Po povratku u [[Italija|Italiju]], papa [[Julije III.]] (1550.-1555.) imenuje ga za referendara Vrhovnog suda Apostolske signature, a 1. ožujka 1553. godine i nadbiskupom [[Rossano|Rossana]]. Za svećenika je zaređen [[30. ožujka]], a za biskupa ga je posvetio kardinal Verallo, [[4. travnja]] [[1553.]] godine. Julije III. poslao ga je za guvernera u [[Fano|Fanu]] [[1555.]] godine, a za vrijeme pontifikata pape [[Pavao IV.|Pavla IV.]] ([[1555.]]- – [[1559.]]) kratko je vrijeme bio guverner [[Perugia|Perugie]] i [[Umbrija|Umbrije]]. Zadovoljavajuće je riješio dugogodišnji granični spor između stanovnika [[Terni|Ternija]] i [[Spoleto|Spoleta]]. Od [[1562.]] do [[1563.]] godine sudjelovao je na [[Tridentski sabor|Tridentskom koncilu]], gdje je predsjedao različitim kongregacijama i pokazao veliku razboritost i učenost. Od [[1565.]] godine boravi u [[Španjolska|Španjolskoj]] kao papinski nuncij na dvoru kralja [[Filip II., španjolski kralj|Filipa II.]] ([[1556.]]- – [[1598.]]). Po povratku u Italiju, u siječnju [[1573.]] godine dobrovoljno je dao ostavku na nadbiskupsku stolicu u Rossanu. Papa [[Grgur XIII.]] ([[1572.]]- – [[1585.]]) poslao ga je kao nuncija u [[Mletačka Republika|Veneciju]], odakle je [[1577.]] premješten za guvernera u Bolognu. U [[Köln|Kölnu]] je predstavljao Papu na mirovnoj konferenciji između Filipa II. i Ujedinjenih provincija. Po povratku u Rim imenovan je savjetnikom Svetog Uficija (danas Kongregacija za nauk vjere). Dana [[12. prosinca]] [[1583.]], Grgur XIII. imenuje ga kardinalnim s naslovnom crkvom S. Marcella, a [[8. listopada]] [[1584.]] imenovao ga je legatom u Bologni. Tijekom pontifikata pape [[Siksto V.|Siksta V.]] (1585.-1590.) bio je vrlo utjecajan, te je [[19. studenog]] 1586. postao je generalnim inkvizitorom [[Sveta Stolica|Svetog Stolice]]. Kao kardinal pokazao je svoj dobar karakter, zauzimajući se za dobrotvorne pothvate. Od bogatih obitelji u Rimu je tražio pomoć za siromašne.