Wikipedija

Visoka renesansa: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m WP:HTML5 i/ili sitno
m pravopis
Redak 10:
Društveno-socijalna decentralizacija vlasti započinje reformom rimokatoličke crkve poznatom pod imenom [[protestantizam]] ([[Martin Luther]] [[1517.]] g. – [[Wittenberg]], 95 teza). Njemačka aristokracija uvelike prihvaća protestantizam i stvara autonomne, apsolutističke kneževine i vojvodstva. Svećenici mijenjaju način života, imaju svoje župe, ne grade se skupocjene crkve, ukidaju se ceremonije i prestaje se trošiti na skupocjena umjetnička djela. [[Biblija]] se prevodi na [[Njemački jezik]] i postaje prva knjiga njemačke književnosti.
 
Tijekom 16. st. "Visoka renesansa" je u Firenci nastavila producirati velike umjetnike; ali centrom talijanske umjetnosti postao je [[Rim]], gdje su ambiciozni pape [[Leon X.]] i [[Julije II.]] slavili grad slaveći sebe. U Rimu djeluje [[Donato Bramante]] ([[1444.]]- – [[1514.]]) koji gradi '''[[Tempietto]]''' (mali hram) – objekt je mali (visina 9m), kružni sa šesnaest stupova, dva kata s kupolom, lanternom i apsolutno je simetričan. Po skladu i simetriji nazivaju ga "[[Partenon]]om" novoga vijeka.
 
U vrijeme kada se izrazito štovao subjektivizam i individualizam svakoga umjetnika, toliko da je se stvarao '''kult genija''', umjetnici su željeli da se izražavaju posebno i da pri tome ostavljaju poseban dojam na promatrače djela. To je vrijeme kada je vladala ideja genijalnog umjetnika, pojedinca nadahnutog od Boga, koji je bio uspješan u različitim vrstama umjetnosti – '''univerzalni čovjek''' (tal. ''hommo universalis''). Visoku renesansu personificiraju tri najveća umjetnika svih vremena: Leonardo da Vinci, Michelangelo i Raphael Sanzio de Urbino.
Redak 56:
==Tri genija==
[[Datoteka:Dying slave Louvre MR 1590.jpg|mini|lijevo|150px|[[Michelangelo]], ''Umirući rob'', 1513.-1515., mramor visine 2,28 m, [[Louvre]], Pariz.]][[Datoteka:Pope_Julius_II.jpg|mini|[[Rafael]], ''Papa [[Julije II.]]'', 1512., ulje na drvu, 63 × 40 cm, [[Nacionalna galerija|Nacionalna Galerija, London]].]]
Renesansni ideal univerzalnog čovjeka utjelovio je Leonardo ([[1452.]]- – [[1519.]]). U njemu su znanstvena radoznalost i moćna inteligencija bile skladno spojene s ljubavlju prema prirodi i jasnim osjećajem za njene tajne. Inženjer, znanstvenik, glazbenik, slikar i kipar - Leonardo je studirao sve, od kretanja vode do unutarnjeg sklopa ljudskog tijela, napravio je crteže letećih mašina, brana, zgrada, opsadnih oružja, sve nacrtano i opisano zrcalnim pismom u njegovim bilježnicama.
 
Na slici ''Majka Božja s Djetetom, sv. Anom i janjetom'' možemo prepoznati sve karakteristike njegovog slikarstva: likovi su uvijek raspoređeni u nekom geometrijskom odnosu - piramidalna [[kompozicija (likovna)|kompozicija]], postupno modeliranje likova koji kao da izlaze iz neke magle (tal. ''sfumato''), valersko slikanje uz uporabu kontrasta svijetlo-tamnog (tal. ''[[kjaroskuro|chiaro-scuro]]'').
Leonardo je naslikao i najpoznatiju sliku na svijetu – ''[[Mona Lisa]]''. To je čudesan portret žene koja se tajanstveno smiješi (arhajski osmjeh) ispred rastaljenog pejzaža kamenja i rijeka. Portret žene je jako idealiziran iako je nastao po stvarnom modelu i u toj ravnoteži leži tajanstvenost ove slike.
 
Drugi važni [[arhitekt]] ''cinquecenta'', još slavniji kao [[kipar]] i [[slikar]], je [[Michelangelo]] ([[1475.]]- – [[1564.]]). Njegov genij i njegovi veliki pothvati u svim umjetnostima učinili su ga idolom mnogih generacija umjetnika.
 
Monumentalnost postiže zarana već svojom skulpturom ''[[David (Michelangelo)|David]]a'' koji je bio simbol slobodarske firentinske republike. Strahovita snaga i napetost zrače iz tijela ove skulpture. U svojim djelima je izražavao svoja filozofska i etička stajališta. To se najbolje vidi u njegovom ciklusu skulptura ''Robovi'', gdje je ljudsko tijelo shvaćeno kao ''tamnica duha''. Michelangelova umjetnost je dramatična, napeta i napadna.
Redak 67:
On je odgovoran za preuređenje [[Donato Bramante|Bramante]]ovog nacrta ''[[Bazilika sv. Petra|crkve Sv. Petra]]'' u Rimu i za izvedbu njene kupole koju je napravio tako da dominira građevinom. Ona predstavlja vrhunac Visoke renesanse, prijelazno razdoblje manirizma i izrazite elemente budućeg stila [[barok]]a.
 
Papa [[Julije II.]] povjerava Michelangelu oslikavanje stropa [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]] [[1508.]]- – [[1512.]] Freske na stropu Sikstinske kapele u Vatikanu omogućile su mu da izrazi svoju viziju. To je panorama Biblijske povijesti od Nastanka svijeta nadalje. Trideset godina kasnije Michelangelo je naslikao ''[[Posljednji sud]]'' iznad oltara kapele – napadno i grozničavo djelo koje je posjedovalo kolorizam Manirizma i bilo je ispunjeno snažnim oblicima podcrtavajući kontekst prokletstva.
 
[[Rafael]] ([[1483.]]- – [[1520.]]) je majstor sklada, njegova je umjetnost lirska i dramska. Kao mladić otišao je u Firencu i na njega su veliki utjecaj izvršili Leonardo i Michelangelo. Rafael je najreprezentativniji slikar renesanse koji je u svoje slikarstvo uklopio sve dotadašnje spoznaje i iskustvo umjetnosti (npr. [[chiaro-scuro]], [[sfumato]] i proračunate [[kompozicija (likovna)|kompozicije]] od Leonarda, te karakternost i voluminoznost likova od Michelangela). Upravo zbog toga, njegova umjetnost će biti najviše kopirana kroz stoljeća koja slijede kao istinska renesansa.
 
Dok je Michelangelo radio na stropu [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]], Rafael je slikao freske u Vatikanskim polujavnim sobama, tzv. ''[[Rafaelove sobe|Stanze]]'' (oko [[1510.]]). ''[[Atenska škola]]'', ''[[Sveti razgovor]]'' i ''[[Poetika]]'' su slavna remekdjela koja predstavljaju vrhunske discipline koje su se štovale u renesansi: filozofiju, religiju i umjetnost. Predivno komponirani, jasni i mirni, oni zrače spokojnošću.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Visoka_renesansa"