Stevan Hristić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →Životopis: pravopis |
|||
Redak 24:
:''„Gledao sam, prije svega, da ovo djelo napišem tako da bude pristupačno i jasno. Da ga razumije šira publika, da na nju što snažnije djeluje, a da njegova tehnička obrada zadovolji onih deset-petnaest stručnjaka što će biti tamo...”''
Njegov najznačajniji doprinos razvoju kulturnog života Srbije je osnivanje i vođenje [[Beogradska filharmonija|Beogradske filharmonije]]. Usporedno s tim, bio je i ravnatelj Beogradske opere u razdoblju od [[1924.]] do [[1935.]], a [[1937.]] je jedan od osnivača i prvih profesora Glazbene akademije, a kasnije i jedno vrijeme njen rektor. Nakon Drugog svjetskog rata, [[1945.]] sudjeluje u osnivanju Udruženja skladatelja Srbije, čiji je jedan od prvih predsjednika, a bio je i prvi predsjednik Saveza skladatelja Jugoslavije (osn. [[1950.]]). Osim ovih funkcija, nosio je i najvišu akademsku titulu, budući članom, najprije dopisnim ([[1948.]]
Ipak, najviše zasluga nosi za svoje stvaralaštvo. Ono počinje pisanjem scenske glazbe za komad s pjevanjem "''Čučuk Stana''" ([[1907.]]), a do kraja svog života je napisao i mnoge solo pjesme, nekoliko zborskih djela, dvije koncertantne kompozicije, "''Simfonijsku fantaziju za violinu i orkestar''" (diplomski rad u Leipzigu) i "''Rapsodija za klavir i orkestar''". Njegova najznačajnija i najpoznatija, djela su (prvi u srpskoj glazbi) [[oratorij]] "''[[Uskrsnuće (oratorij)|Uskrsnuće]]''", izvanredno "''Opijelo u b-molu''", jedina dovršena [[opera]] "''[[Suton (opera)|Suton]]''" i, kao njegovo najpoznatije, a vjerojatno i najkvalitetnije djelo, [[balet]] "''[[Ohridska legenda]]''".
| |||