Kyštymska katastrofa: razlika između inačica

'''Kyštymska katastrofa''' slučaj je radijacijskog zagađenja koji se dogodio 29. rujna 1957. u postrojenju za preradu nuklearnog goriva [[Majak]] u [[Rusija|Rusiji]] (tadašnjem [[SSSR]]-u). Taj je događaj označen ocjenom 6 na [[INES ljestvica|međunarodnoj ljestvici nuklearnih događaja]] (ljestvici INES), što ga čini trećim najozbiljnijim nuklearnim događajem u povijesti (poslije [[Černobilska katastrofa|ČernobiljskeČernobilske katastrofe]] i [[Nesreće_u_nuklearnoj_elektrani_Fukushima I|nesreće u Fukushimi]] 2011.). Dogodio se u gradu [[Ozersk]]u, [[zatvoreni grad|zatvorenom gradu]] izgrađenom oko tvornice Majak. Kako Ozersk / Majak (također poznati kao Čeljabinsk-40 i Čeljabinsk-65) nisu bili označeni na zemljovidima, nesreća je dobila ime po [[Kyštym]]u, najbližem poznatom gradu.

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] [[SSSR]] je kaskao je za [[Sjedinjene Države|Sjedinjenim Državama]] u razvoju [[Nuklearno oružje|nuklearnog oružja]], pa je započeopočeo užurbaniužurban program istraživanja i razvitka kako bi proizveo dovoljne količine [[uran]]a i [[plutonij]]a kojikoje bi možemogao koristiti zau vojne namjenesvrhe. Tvornica Majak je izgrađena u velikoj žurbije između 1945. i 1948. godine. Rupe koje su sovjetski fizičari imali u poznavanju nuklearne fizike otežale su im otežale procjenu sigurnosti mnogih odluka. Također, pitanja zaštite okoliša nisu se ozbiljno razmatranarazmatrala u ranim fazama razvoja. Isprva jese radioaktivni otpad visoke razine iz tvornice Majak ispuštanispuštao direktnoizravno u obližnju rijeku, koja je otpad nosila u rijeku [[Ob]], koja je tekla dalje u [[Arktički ocean]]. Kasnije je [[jezero Karačaj]] rabljeno kao skladište na otvorenom.

Ustanova za skladištenje ukapljenog nuklearnog otpada je dodana je oko 1953. godine. Sastojala se od čeličnih spremnika postavljenih na betonsku osnovu, 8,2 metra pod zemljom. ZbogOtpad visokeje razinesam radioaktivnosti,sebe otpadzagrijavao jezbog samvisoke seberazine zagrijavaoradioaktivnosti (premda [[lančana reakcija]] nije bila moguća). Zbog toga je oko svakog skupa od 20 spremnika izgrađen hladnjak. Postrojenja za praćenje rada hladnjaka i sadržaja spremnika nisu bila prikladna.

U rujnu 1956. sustav za hlađenje u jednom od rezervoara koji je sadržavao 70 do 80 tona tekućeg radioaktivnog otpada se pokvario se i nije bio popravljen. Temperatura je počela rasti što je dovelo do isparavanja i kemijske eksplozije isušenog otpada koji se sastojao uglavnom od [[amonijevAmonijev nitrat|amonijevog nitrata]] aii [[acetatAcetat|acetata]] a (vidiza članakizradu [[amonij nitratna bomba|amonij nitratne bombe)]]). Eksplozija, kojačija je imalasnaga procijenjenuprocijenjena snaguna okoonu jednaku količini između 70 doi 100 tona [[trinitrotoluen | TNT]], odbacila je betonski poklopac težak 160 tona u zrak.

U sljedećih 10 do 11 sati radioaktivni oblak se kretao kase k sjeveroistoku, došavšiotišavši 300 do 350 kilometara od mjesta eksplozije. Čestice iz oblaka su dovele su do dugoročne kontaminacije područja većevećeg od 800 četvornih kilometara, uglavnom [[cezij -137Cezij|cezija cezijem]]-137]] i [[stroncij -90Stroncij|stroncijom stroncijem]]-90]].

Zbog tajnosti koja je okruživala tvornicu Majak, stanovništvo u pogođenim područjima isprva nitko nije obaviještenoobavijestio o nesreći. Tjedan dana kasnije (6. listopada) je počela je operacija za evakuacijuevakuacije 10.000 ljudi iz pogođenompogođenog podrucjupodručja, jošno uvijeknikomu beznisu objašnjenjarekli o razlozima za evakuacijurazlog. Ljudi su "''zapali u histeriju od straha zbog pojave nepoznatih 'misterioznih'„misterioznih" bolesti koje su počele izbijati. Žrtvama je koža 'otpadala'„otpadala" s lica, ruku i drugih dijelova tijela koji su bili izloženi''.

Sovjetska vlada je vlada 1968. "Prerušila"sakrila istočnouralski nuklearni trag osnovavši [[Istočnouralski prirodni rezervat]], u koji je zabraniozabranjen neovlašten pristup tom području.

Glasine o nuklearnoj nezgodi negdje u blizini [[Čeljabinsk|Čeljabinska]] dugo su dugo kružile na zapaduZapadom. Da je došlo do ozbiljne nuklearne nesreće istočno od Urala je na kraju je zaključeno iz istraživanja o utjecaju radijacije na biljke, životinje i ekosustave, koje je sa suradnicima objavio profesor [[Leo Tumerman]], bivši načelnik biofizičkibiofizičkog laboratorija na Institutu za molekularnu biologiju u [[Moskva|Moskvi]].

Za razinu radijacije u samom Ozersku se tvrdi se da je siguran za ljude, ali područje oko Radioaktivnog traga istočnog Urala još je još uvijek vrlo kontaminiranjako radioaktivnošćuradioaktivno.