Antun Branko Šimić: razlika između inačica

Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine. Napisao je brojne eseje, književne i likovne kritike, polemike o novom pjesništvu, nekoliko kraćih proza, dnevnik, autobiografiju, nekoliko dramskih fragmenata, te započeo roman ''Dvostruko lice''. Posmrtno su mu objavljena izabrana djela, sabrana djela, proza i poezija.

 

 

Započeo je pjesmama koje oponašaju [[A. G. Matoš]]a, ali je naglo izveo dramatski zaokret, napustio sedmi razred zagrebačke gimnazije, pokrenuo časopis, primio [[ekavica|ekavski]] izgovor (u čemu će ga ubrzo kratkotrajno slijediti i mnogi drugi hrvatski pisci) i nastupio kao novi pjesnik i kritičar, nadahnut [[ekspresionizam|ekspresionističkim]] časopisom ''Der Sturm'', pa je slijedio i njegov program s uporištem u posvemašnjem negiranju tradicije i osporavanju bilo kakve sveze izmedu književnosti i stvarnosti u kojoj ona nastaje. Nakon upoznavanja s njemačkim ekspresionističkim pjesništvom putom časopisa ''Der Sturm'' 1917. godine došlo je do temeljnog zaokreta u Šimićevu shvaćanju poezije i umjetnosti, pa je iste godine pokrenuo svoj prvi časopis ''Vijavica''<ref name="vb">[[Vinko Brešić]], [http://www.hrvatskiplus.org/article.php?id=1775&naslov=bibliografija-casopisa-antuna-branka-imica Bibliografija časopisa Antuna Branka Šimića], hrvatskiplus.org, pristupljeno 13. studenoga 2015.</ref>.