Ekopčelarstvo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Redak 8:
Košnica treba biti izrađena od prirodnih materijala i obojena eko bojom, a pčelinjak dovoljno udaljen od mogućeg onećišćenja nektara (tvornica, cesta, obradivih površina) kako bi pčele proizvele što kvalitetniji med. Pčelinje saće koje se upotrebljavaju u eko pčelarstvu također moraju upotrebljavati ekološke satne osnove koje moraju imati potvrdu [[ministarstvo|ministarstva]]. Punione meda i proizvoda također bi trebale imati eko certifikat. Sve to kod eko pčelarstva stvara velik dodatni trošak što se nažalost osjeti i u konačnoj cijeni meda, ali zato potrošač može biti siguran da kupnjom takvog meda dobiva samo ono najbolje iz pčelinje košnice, a ta činjenica u pozadinu stavlja nešto veću [[cijena|cijenu]] eko meda.
 
Problemi u [[hrvatska|Hrvatskoj]] nastaju zbog nedostatka pripadajućih [[eko]] satnih osnova, nedorečenog odnosno zakona[[zakon]]a o prodaji pčelinjih [[proizvoda]] odnosno zabrane prodaje meda[[med]]a [[pčelar|pčelarima]] iznad 1.000,00kg00 [[kilogram]]a. a do te količine pčelari smiju prodati med samo u vlastitoj trgovini što je totalno neosnovano i prilagođeno samo industrijskom lobiju koji [[vlada]] ovom specifičnom granom pčelarstva. Čak ni činjenica da ne postoje specijalizirane punionice eko [[med|meda]] u RH taj [[zakon|zakon]] nije stavila izvan upotrebe? Čemu takvi zakoni kad znamo da prije prodaje med prolazi rigorozne kontrole daleko veće i nezamislive u drugim granama poljoprivrede? Može li tona meda koja se prodaje u prostoriama pčelara biti drugačija od ostatka proizvodnje koju je pčelar prisiljen prodati punionicama?
 
==Glavne garakteristike ekološkog pčelinjaka==
'''1.Smještaj pčelinjaka''' - košnice odnosno pčelinjak treba smjestiti u području bogatom pčelinjom medonosnom pašom. Pčelinja paša treba potjecati iz ekološke proizvodnje ili iz bijaka koja nisu tretirana kemijskim sredstvima.