Baltazar Dvorničić Napuly: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: točke u wikipoveznice s godinama
Redak 1:
{{nedostaju izvori}}
{{izvor}}
{{zaglavlje}}'''Baltazar Napuly Dvorničić''' rođen je u [[Koprivnica|Koprivnici]] oko [[1560.]] godine, a bio je brat [[Blaž Napuly|Blaža Napulyja]]. Prema svojim [[Biografija|biografima]] već je od najranije mladosti pokazivao znakove neobične nadarenosti. [[Zagreb]]ački [[biskup]] [[Ivan Moslavački]] ga je kao vrlo mladoga [[1581.]] godine imenovao zagrebačkim kanonikom. Na [[svučilištu Bologna]] se spominje od 1581. godine kao student. Postoje pretpostavke, ali bez uporišta u izvorima, da je dio svog školovanja polazio u [[Graz]]u i [[Beč]]u. U [[Bologna|Bologni]] je stekao doktorat [[Fizologija|filozofije]], [[teologija|teologije]] i obaju [[Pravo|prava]] [[1588.]] godine. Od [[Studeni|studenoga]] [[1589.]] do [[Prosinac|prosinca]] [[1591.]] godine obnašao je prestižnu dužnost rektora [[Collegium Illyrico-Hungaricum|Ugarsko-ilirskog (hrvatskog) kolegija]] u Bologni. Kasnije se vratio uz Zagreb gdje se posvetio [[građansko pravo|građanskom pravu]] zajedno sa svojim prijateljima Gašparom Petričevićem i [[Ivan Kitonić|Ivanom Kitonićem]]. Plod njihove suradnje se vidi u djelu "Methodica Processum Directio" ([[1590.]]) koje je sastavio kao rektor kolegija u Bologni. Spomenuto djelo je [[1619.]] godine izdao [[Ivan Kitonić]] uz malu promjenu naslova, ne spominjući Baltazara Dvorničića Napulya. Još u vrijeme studija je 1588. godine postao [[Varaždin|varaždinski]] [[arhiđakon]], da bi 1591. bio imenovan goričkim, a [[1597.]] katedralnim arhiđakonom. Godine [[1600.]] postaje kustos, a [[1601.]] lektor [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačkog kaptola]]. Godine [[1613.]] postao je prepošt (glavni kanonik Zagrebačkog kaptola). Bio je zastupnik na [[Hrvatski sabor|hrvatskim]] i [[Austro Ugarska|ugarskim]] saborima te povremeno predsjednik [[Ban|Banskog stola]]. Pisao je pravna djela, a u Zagrebu je osnovao prvu pravničku školu. Umro je u prvoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]], a početkom 17. stoljeća je igrao jednu od ključnih uloga u [[hrvatska povijest|hrvatskoj povijesti]] i očuvanju hrvatske državnosti. Izuzetno zaslužan za hrvatsku pravnu znanost i povijest školstva te za crkvenu povijest.