Lenjinizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Poveznice. |
|||
Redak 4:
Kao razrada i nastavak [[Marx|Marxovih]] i [[Engels|Engelsovih]] shvaćanja lenjinizam označava onaj poseban vid [[marksizam|marksizma]] u kojem su razrađena i primijenjena konkretna rješenja o strategiji i taktici proleterske revolucije u Rusiji, i šire, naučavanje u kojem se razrađuju načelna pitanja o karakteru socijalističke revolucije i države, o [[diktatura proletarijata|diktaturi proletarijata]], o ulozi političke partije radničke klase, o nacionalnom i drugim pitanjima socijalističke prakse te razvitku i perspektivama socijalizma.
Oblikujući se na prijelazu iz [[19. stoljeće|19.]] u [[20. stoljeće]], te osobito, u doba Prvog svjetskog rata i [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]], lenjinizam je postao teorijski temelj revolucionarnih akcija proletarijata u tadašnjim društvenim i političkim prilikama. Te su prilike karakterizirane pojavom [[imperijalizam|imperijalizma]], koji je Lenjin ocijenio kao posljednji, najrazvijeniji stadij [[kapitalizam|kapitalizma]].
Različite socijalne teorije koje su se javljale unutar radničkog pokreta u to doba stajale su kolebljive i zbunjene pred pojavom ovog monopolističkog, u nekim aspektima državnog kapitalizma, pa je to osobito utjecalo na njihove reformističke koncepcije o klasnoj borbi. Spram takvih teorija, koje su imale velik utjecaj u Drugoj internacionali, lenjinizam se javlja kao produžetak revolucionarne biti Marxova naučavanja. Sam je Lenjin svoja shvaćanja izgrađivao na egzaktnoj teorijskoj analizi kapitalizma, ali uz to i na osobnom revolucionarnom iskustvu i na analizi ruskih prilika.<ref> U djelima Razvitak kapitalizma u Rusiji i Što su to »prijatelji naroda« i kako se bore protiv socijaldemokrata; ''Što treba uraditi?'' i dr.</ref> To mu je omogućilo da prvi od marksističkih teoretičara uvidi mogućnost pobjede socijalističke revolucije i u relativno zaostalijim zemljama.
U tim se zemljama, naime, to izrazitije očituje suprotnost između još uvijek čvrsto neoformljenog sistema imperijalizma i nabujalih revolucionarnih snaga. Stoga upravo teorija o prerastanju buržujskodemokratske revolucije u socijalističku, uz hegemoniju proletarijata u toj revoluciji, sačinjava okosnicu lenjinizma koja ovo naučavanje radikalno suprotstavlja revizionističkim [[doktrina|doktrinama]] [[Druga Internacionala|Druge internacionale]], koje su još nerazvijen proletarijat i politički radikalizirano siromašno seljaštvo promatrale tek kao povijesno sekundarne saveznike liberalnog građanstva. <ref>Analizu
revolucionarnih mogućnosti dao je posebno u djelu Dvije taktike socijalne demokracije</ref>
Razrađujući prema takvoj okosnici strategiju i taktiku revolucionarnog pokreta u ruskim i svjetskim razmjerima, lenjinizam osobito ističe potrebu razvijanja klasne svijesti proletarijata i zahtjev njegova čvrstog organizacijsko-političkog povezivanja. Ova su dva, za revolucionarni politički istup prijeko potrebna načela, mogla biti ostvarena samo stvaranjem idejno i organizacijski monolitne avangarde radničke klase - komunističke, [[boljševizam|boljševičke]] partije. - U teoriji partije lenjinizam, proklamira načelo demokratskog centralizma, tj. takvog partijskog ponašanja prema kojem se na demokraciji temelje odlučivanja, izbora i odgovornosti funkcionara članstvu nadovezuje i zahtjev strogog pridržavanja donesenih odluka, te zahtjev o odgovornosti nižih partijskih organa višima. Takva stranka, sastavljena od požrtvovnih revolucionara, je bila zamišljena kao predvodnik radničke klase unutar same klase, pobuđujući i povezujući njene akcije u dobro planiranu i organiziranu cjelinu.
| |||