Razjareni bik: razlika između inačica

Robert De Niro osvojio je [[Oscar]]a za najboljeg glumca za uvjerljivu ulogu boksača Jakea LaMotte, a Joe Pesci bio je nominiran za najboljeg sporednog glumca.

 

Film je sniman u dva dijela. Većina filma, uključujući sve boksačke scene, snimane su prve. Nakon toga, proizvodnja se ugasila na nekoliko mjeseci, tijekom kojih je De Niro povećao težinu dovoljno da može igrati Jakea LaMottu u zadnjem dijelu filma. De Niro je nabacio 30 kg u stanci kako bi se pretvorio iz mladog, mišićavog boksača LaMottu u debelog, mlitavog i starijeg LaMottu. Ovo je djelomično vidljivo u jednoj od posljednjih scena filma, gdje LaMotta spava s raskopčanom košuljom, otkrivajući svoj oveći trbuh. Prema Scorseseu, ove scene su snimane brzo i s minimalno malo ponavljanja zbog tjelesnih De Nirovih teškoća. De Nirova ekstremna metoda glume postat će jedan od najpoznatijih fizičkih preobražaja u modernom filmu.

 

 

Scorsese nije volio kako su snimljene boksačke scene u bivšim filmovima iz gledateljeva kuta, zato što je takva tehnika izolirala gledatelja od brutalnosti u ringu. Tijekom snimanja, Scorseseova mantra ostala je "ostati u ringu", jer je bio odlučan zabilježiti sirovo nasilje svakog udarca i natjerati gledatelja da se osjeća kao boksač. Svaka zamršena koreografska sekvenca imala je drukčiji stil prikazivanja LaMottinih promjena stanja svijesti tijekom svakog meča. Scorsese je svaku scenu nacrtao na papiru prije snimanja.

 

 

Scorsese je tvrdio da mu je toliko vremena bilo potrebno jer je bio uvjeren da će ''Razjareni bik'' biti njegov zadnji film i da nije bio htio kompromitirati ono što bi trebalo biti njegov zadnji projekt.

* Krajem osamdesetih ''Razjareni bik'' zacementirao je svoju reputaciju kao moderni klasik. U brojnim kritičarskim izborima, proglašen je najboljim filmom osamdesetih, a često se spominje kao najbolji Scorseseov film i jedan od najboljih američkih filmova ikada snimljenih.