Genocid u Ruandi: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 86:
== Genocid ==
 
Sam genocid je bio ubijanje velikih razmjera Tutsija na temelju etničke pripadnosti,<ref>James, Paul (2015). "Despite the Terrors of Typologies: The Importance of Understanding Categories of Difference and Identity". Interventions: International Journal of Postcolonial Studies. 17 (2): 174–195. doi:10.1080/1369801x.2014.993332.</ref> počev u roku od nekoliko sati Habyarimanine smrti.<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 165.}} Vojni lideri u pokrajini Gisenyi, srcu klana akazu, bili su u početku najviše organizirani, sazivajući velika okupljanja interahamwe i civila Hutua; zapovjednici su objavili predsjednikovu smrt, okrivljujući RPF, a zatim naredili mnoštvu da "počnupočne svoj posao" i da "ne štedeštedi nikoga", uključujući i djecu.<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 164.}} Ubijanje se 7. travnja proširilo na pokrajine Ruhengeri, Kibuye, Kigali, Kibungo, Gikongoro i Cyangugu <ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 236.}} u svakom slučaju, lokalni dužnosnici, odgovarajući na zapovijedi iz Kigalija, širili su glasine da je RPF ubio predsjednika, nakon čega bi slijedile naredbe o ubijanju Tutsija.<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 169.}} Hutu stanovništvo, koji je bilo pripremljeno i naoružavano tijekom prethodnih mjeseci, te se držaloruandske tradicije poslušnosti autoritetu, vršilo je zapovijedi bez pitanja.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 244.-245.}} Prethodno je bilo vrlo malo ubojstava u pokrajinama gitarama i Butare,<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 169.}} jer su upravitelji tih područja bili umjereni i protivili se nasilju; genocid je započeo u Gitarami 9. travnja,<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 195.}} i u Butare 19. travnja, nakon uhićenja i ubojstva Tutsi guvernera [[Jean Baptiste Habyarimana|Jeana Baptistea Habyarimane]].<ref name="Melvern 2004"/>{{is|str. 209.-210.}} Genocid nije zahvatio područja pod kontrolom RPF, uključujući i dijelove pokrajine Byumba i istočni Ruhengeri.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}}
 
Do kraja travnja i početkom svibnja, Predsjednička straža, žandarmerija i mladenačke pravojne snage, uz pomoć lokalnog stanovništva, nastavljaju ubijati vrlo sisoku stopu Tutsija.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} Gerard Prunier procjenjuje da je tijekom prvih šest tjedana, možda do 800.000 Ruanđana,<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} što predstavlja pet puta veću stopu nego u vrijeme holokausta u nacističkoj Njemačkoj.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} Cilj je bio ubiti svakog Tutsija koji živi u Ruandi <ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 248.}} i, s izuzetkom napredujuće RPF vojske, nije bilo oporbenr sile koja bi sprečavala ubojstva:<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} domaća oporba već je bila eliminirana, a pripadnicima UNAMIR je bilo izričito zabranjeno koristiti silu osim u samoobrani.<ref name="Dallaire 2005"/>{{is|str. 233.}} U ruralnim područjima, gdje su Tutsi i Hutu živjeli jedni uz druge i obitelji poznavali jedni druge, bilo je lako za Hutue identificirati svoje Tutsi susjede.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} U urbanim područjima, gdje su stanovnici bili više anonimni, identifikacija je olakšan korištenjem kontrolnih punktova vojske i interahamwe; svaka osoba je trbala pokazati osobnu iskaznicu, koja je navodila etničku pripadnost, a ako su bili Tutsi su ubijani.<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}} Mnogi su Hutu također ubijeni zbog različitih razloga, uključujući navodno suosjećanje za umjerene oporbene stranke, kao i novinari ili osobe koja su samo imale "Tutsi izgled."<ref name="Prunier 1999"/>{{is|str. 261.}}