Mirko i Stjepan Seljan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
Uredio izvore, vanj. pov., sitn.
Redak 1:
[[ImageDatoteka:Mirko Seljan EMZ 300109.jpg|mini|Mirko Seljan, nepoznati autor, [[Etnografski muzej u Zagrebu]].]]
[[ImageDatoteka:Stjepan Seljan.jpg|mini|Stjepan Seljan]]
 
'''Mirko Seljan''' ([[Karlovac]], [[5. travnja]] [[1871.]] – [[Peru]], [[1913.]]) i '''Stjepan Seljan''' ([[Karlovac]], [[19. kolovoza]] [[1875.]] – [[Ouro Preto]], [[Brazil]], [[7. lipnja]] [[1936.]]), su najpoznatiji [[Hrvatska|hrvatski]] istraživači u povijesti.<ref name="povijest.hr">[https://povijest.hr/nadanasnjidan/braca-seljan-krenula-na-ekspediciju-u-afriku-1899/ Pustolovna braća Seljan krenula na ekspediciju u Afriku (1899.)], povijest.hr, pristupljeno 4. svibnja 2021.</ref>
 
== Životopis ==
Mirko i Stjepan Seljan rođeni su i odrasli su u Karlovcu. Otac JankoIvan bio je krznar, a majka seVicencija brinula se o Mirku i Stjepanu. Bili su odlični đaci, a ponajviše ih je zanimao zemljopis. Nakon srednje škole stekli su vojnu naobrazbu, a zatim se Mirko uputio u svijet. Radio je u Rumunjskoj, Rusiji i Francuskoj, nakon čega se vratio u svoj rodni grad. Za to je vrijeme Stjepan, kao mornar, putovao svjetskim morima, daa bionda se i on u zimi [[1898.]] godine vratio u Karlovac kako bi se sastao sa svojim bratom.
 
Godine [[1897.]], Mirko je osvojio naslov "Champion of Globetrotter" prešavši pješice put od [[Petrograd]]a do [[Pariz]]a za samo 110 dana.
 
U rano jutro [[23. siječnja]] [[1899.]] godine, krenuli su u svoje pustolovine oko svijeta. Prvi im je cilj bio Crni kontinent-Afrika. Pješice su pregazili put između Karlovca i [[Trst]]a, da bia zatim su brodom stigli do [[Aleksandrija|Aleksandrije]] u [[Egipat|Egiptu]]. Neko vrijeme su lutali Egiptom, a onda ih je privukla [[Etiopsko carstvo|Abesinija]] (današnja [[Etiopija]]). U službi [[car]]a [[Menelik II.|Menelika II.]] Mirko Seljan bio je guverner južnih provincija [[Etiopija|Etiopije]]. Braća su provela geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja područja [[Turkana|Rudolfova]] i Stefanijina jezera (tu su osnovali Seljanville).<ref name="HE">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=55318 Hrvatske enciklopedija: Seljan, braća Mirko (Karlovac, 5. IV. 1871 – Peru, 1913) i Stevo (Karlovac, 19. VIII. 1876 – Ouro Preto, Brazil, 7. VI. 1936)], pristupljeno 20. kolovoza 2014.</ref>
 
Godine [[1903.]] otišli su u [[Južna Amerika|Južnu Ameriku]], gdje su istraživali slapove [[Sete Quedas]] i neistraženi tok rijeke [[Aquapei]]. Godine [[1911.]] istraživali su ležišta [[salitraSalitra|salitre]] u [[Čile]]u. Počeli su raditi na projektu spajanjespajanja [[Atlantik]]a i [[Pacifik]]a rijekom [[Amazona|Amazonom]], ali je taj plan propao nakon što je Mirko poginuo tijekom ekspedicije u području Amazone. Braća su objavila različite putopisne crtice na mnogim jezicima, te nekoliko knjiga, a zbirke materijalne kulture iz Etiopije i Južne Amerike darovali su [[Etnografski muzej u Zagrebu|Etnografskom muzeju u Zagrebu]] (133 predmeta iz Afrike i 240 iz Južne Amerike).<ref name="HE"/> U Južnog Americi su osnovali Hrvatsku znanstvenu misiju ([[Španjolski jezik|španj.]] ''Mision Cientifica Croata'').<ref>https:// name="povijest.hr"/nadanasnjidan/braca-seljan-krenula-na-ekspediciju-u-afriku-1899/</ref>
 
== Ostalo ==
* [[Zlatko Milković]] napisao je romansiranuromansirani biografijuživotopis ''Braća Seljani'', a Andrija Maurović napravio je strip premapo toj knjizi pod nazivom ''Grob u prašumi''.<ref>[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58410 strip], enciklopedija.hr, pristupljeno 4. svibnja 2021.</ref>
 
== Izvori ==
Redak 21:
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.centar-seljan.com/ CEIK Braća Seljan]
* [http://bracaseljan.emz.hr/ Istraživanja braće Seljan], Etnografski muzej, Zagreb {{hrv oznaka}}/{{eng oznaka}}
* Sanda Kočevar, [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=124142 ''Svoj o svome – ondašnji karlovački tisak o karlovačkim putnicima-istraživačima Afrike i Južne Amerike druge polovine XIX. i prve polovine XX. stoljeća''], ''[[Časopis za suvremenu povijest]]'', sv. 44, br. 1, lipanj 2012.