Drago Orlić: razlika između inačica

'''Drago Orlić''' ([[Mandelići]], [[Svetvinčenat|Savičenta]], [[15. siječnja]] [[1948.]] - [[Pula]] [[3. svibnja]] [[2021.]]), [[Hrvati|hrvatski]] [[književnik]], [[satiričar]] i [[publicist]]. ČlanBio je član Istarskoga ogranka [[Društvo hrvatskih književnika|Društva hrvatskih književnika]].<ref>[http://www.glasistre.hr/kultura/vijest/337432 Glas Istre: Drago Orlić u istarskom ogranku DHK-a], preuzeto 2. srpnja 2012.</ref> Poeziju pišeje pisao na [[Čakavsko narječje|čakavskom narječju]] i na standardnom jeziku. Od 1981. do 1999. je novinar pulskog dnevnika [[Glas Istre|Glasa Istre]], a od 2000. do 2004. direktor Narodnog sveučilišta u [[Poreč|Poreču]]. Pokrenuo je i četiri godine (1977.-1980.) uređivao list 30 DANA, glasilo tadašnje Općine Poreč. JedanBio je jedan od trojice urednika satiričkog podlistka [[La kost]] koji četvrtkom izlazi u [[Glas Istre|Glasu Istre]], i autor dugovječne humoristične kolumne [[Lipi moji]], koju je u tom podlistku potpisujepotpisivao kao Zvane Lakodelac.<ref>[https://www.parentium.com/prva.asp?clanak=57820 Tanja Kocijančić, Zvane Lakodelac s nama je već 40 godina, Parentium.com, prenijeto s Glasistre.hr, 5. studenog 2016.] (pristupljeno 18. studenog 2017.)</ref>

Rođen je 1948. u južnoistarskom selu Mandelićima, u današnjoj općini [[Svetvinčenat|Svetvinčentu]]. Osnovnu školu je pohađao u Vodnjanu. Završio je gimnaziju i [[Pedagoška akademija u Puli|Pedagošku akademiju u Puli]]. ŽiviŽivio je u [[Musalež]]u, selu pokraj [[Poreč]]a.

Uz spisateljski i publicistički rad te prikupljanje istarske pučke baštine, od kraja 70.-ih godina 20. stoljeća začetnik je i promotor niza društvenih i kulturnih inicijativa na području tadašnje Općine Poreč, ali i širom Istre. Godine 1974. bio je direktor porečkog likovnog Annala. ČlanBio je član uredništva časopisa "Istra", 1984. Osnivač je čakavskih pjesničkih susreta "[[Verši na šterni]]" u [[Vižinada|Vižinadi]] i međunarodne studentske kiparske škole "Montraker" u [[Vrsar|Vrsaru]]. Osmislio je (1997.) i uredio POZU, zbornik učeničkih literarnih radova osnovnih i srednjih škola Poreča i [[Zabok|Zaboka]], koji i danas izlazi kao godišnjak.

Mnoge su mu pjesme uglazbljene. Skladali su ih [[Josip Kaplan]], [[Đeni Dekleva-Radaković]], [[Andrej Baša]], [[Arinka Šegando]] i [[Ludvig Slana]]. Posebno je plodna bila Orlićeva suradnja s kantautorom [[Franci Blašković|Francijem Blaškovićem]] koji je uglazbio više od 30 njegovih pjesama što su objavljene u trima knjigama s tri CD-a.

Osnovao je nakladničko poduzeće "Errata corrige" 1996. godine. Utemeljio je porečku gradsku nagradu "Sv. Mauro". Bio je sudionikom [[Festival alternativne književnosti|FAK]]-a u Osijeku i Varaždinu 2000., u Zagrebu na Festivalu europske kratke priče 2005. te u Splitu na Festivalu pričanja priča ''[[Pričigin|Pričiginu]]'' 2009. StrastveniBio je strastveni je kulinar, osnovao je desetak eno-gastronomskih manifestacija diljem Istre. Preminuo je Puli nakon dulje bolesti. <ref>[https://www.glasistre.hr/istra/preminuo-drago-orlic-718663 Vanesa Begić, Preminuo Drago Orlić, Glas Istre, Pula, 4. svibnja 2021.] (pristupljeno 4. svibnja 2021.)</ref>